Da je južni Papuk jedan od najatraktivnijih i najljepših dijelova parka prirode Papuk i prvog hrvatskog geoparka često se uvjerimo tumarajući papučkim stoljetnim šumama. Poseban sjaj rađa se u jesen kada šume žive nekom mističnom aurom i pretvaraju se iz tmurnih u živopisne slike koje nam samo priroda može darovati. I danas je tako bilo. Nas 13 se uputilo na Jankovac odakle smo se po strmim padinama zakrčenim drvećem penjali do planinarske kuće “Jezerce”.
Maglovito jutro i smijeh ljubitelja prirode izmjenjivali su se kao kulise na filmu. Kod pl. kuće “Jezerce” radimo pauzu i srećemo neke drage ljude koji su s istim ciljem tu kao i mi. Stvoriti lijepi dan, iskoristiti sve što nam priroda pruža i uživati u slobodi kretanja šumskim prostranstvima. Put nas vodi do Nevoljaša, vidikovca s kojeg Papuk držimo kao na dlanu za sunčanog vremena, ali danas ipak nije bilo tako zbog tamnijih oblaka. Uživajući stižemo do Lapjaka, papučkog vrha i gromadnih Tauberovih stijena.
Najteže od svega bilo je tamo uslikati selfie jer nas je kao prvo puno, a drugo jedino Ante ima najduže ruke za pravi snimak. Grad Velika se čini tako mala s tih mjesta i ubrzo stižemo na pola puta. Potok Dubočanke koji je presjekao papučke grebene prati nas s lijeva dok se polako približavamo Jankovcu. I još malo uspona pa spusta i eto nas na maglom obavijenom Jankovcu i kišicom natopljenim jezerima. Umorni, ali zadovoljni okrepljujemo se najfinijim pićima koje postoje od svih pića koje postoje. Uživamo i u delicijama, pozdravljamo se i radujemo se opet sljedećem izletu. Čovjeku ne treba ništa više. Jedva čekamo opet odlično društvo i da nas Papuk ili neka druga zagrli svojom velebnom prirodom. Priključite nam se.
Umor prolazi, a zadovoljstvo ostaje!
