Članovi Udruge slijepih Našice posjetili su Područnu školu Budimci, gdje su s učenicima proveli sadržajan i topao susret ispunjen učenjem, razgovorom i zajedničkim aktivnostima. Gosti i dugogodišnji suradnici škole razveselili su učenike, njihove učiteljice Vanju Tomić, Ljubicu Đurić i Patriciju Hercog te knjižničarku Josipu Vešligaj.
Dugogodišnja suradnja Područne škole Budimci i Udruge slijepih Našice tako je 24. ožujka 2026. godine dobila još jedan lijep nastavak. U prostoru škole zajedno su uronili u taktilnu slikovnicu autorice Jasmine Kos „Mačak Krešo se pita: Koje je boje srce moje“, a Udrugu su predstavljali videći pratitelj Tomislav Cvijetović, slijepi član Udruge Borna Bela i predsjednica Udruge Tatjana Bela. Predsjednica Udruge i učiteljica Patricija Hercog osmislile su niz aktivnosti povezanih s proljetnim čitalačkim datumima, Svjetskim danom pripovijedanja i Međunarodnim danom dječje knjige.
Susret je započeo razgovorom o bojama i načinu na koji ih ljudi vide, ali i doživljavaju drugim osjetilima. Učenici su iznosili svoja razmišljanja o tome koje su boje vesele, a koje tužne, nakon čega su razgovarali i o tome kako boje doživljavaju slabovidne i slijepe osobe. Tatjana Bela potom je učenike uvela u priču o mačku Kreši koji se pita koje je boje njegovo srce, a slikovnicu je interpretativno pročitala učiteljica Patricija Hercog. Djeca su priču pratila s velikim zanimanjem, a po završetku čitanja aktivno su sudjelovala u razgovoru o temi, likovima i porukama slikovnice. Priča na kojoj se slikovnica temelji približava boje kroz emocije i druga osjetila, a ne samo kroz vid.
Poseban dio susreta bio je posvećen brajici. Borna Bela učenicima je predstavio brajično pismo te objasnio kako radi Brailleov pisaći stroj Perkins koji je donio u školu. Djeca su saznala kako se brajica čita prstima i kako se pomoću šest reljefnih točkica oblikuju znakovi kojima se služe osobe oštećena vida. Razgovor se zatim proširio na temu prijateljstva, razumijevanja i načina na koji se pristupa slijepim i slabovidnim osobama.
Nakon toga učenici su dobili zadatak da pojedine pojmove, poput mašte i sreće, uz pomoć odraslih pokušaju zapisati na brajici, odnosno označiti točkicama odgovarajuća slova. Zadatak su uspješno izvršili, a početna suzdržanost ubrzo je nestala. Djeca su slobodno prilazila Borni, postavljala mu pitanja i upoznavala njegov način doživljavanja svijeta. Najmlađima je posebno zanimljivo bilo kada im je dodirom lica i kose pokušao stvoriti sliku o njihovu izgledu i raspoloženju. Ispričao im je i dio vlastitog iskustva, kako se rodio slijep i kako je još u djetinjstvu učio svladavati svakodnevne izazove i pismo za slijepe.
Prvašićima je to bio prvi susret sa slijepom osobom, pa su kroz izravno iskustvo učili kako pristupiti osobi koja ne vidi, kako joj se javiti i kako joj ponuditi pomoć. Stariji učenici već su ranije upoznali Bornu i ostale članove Udruge te su u takvim susretima već pokazivali razvijenu osjetljivost i razumijevanje.
Na kraju druženja učenici su dobili crvena papirnata srca s natpisom na brajici, nadahnuta porukom iz slikovnice da je crvena boja ljubavi. Posebna zahvala upućena je autorici Jasmini Kos za dojmljivo osmišljenu taktilnu slikovnicu koja djeci na nježan i razumljiv način približava važne životne vrijednosti. Ovakvi susreti potvrđuju koliko je iskustveno učenje važno u usvajanju novih znanja i razvoju empatije. U Područnoj školi Budimci ističu kako je ovo tek jedan u nizu susreta koje su ostvarili s Udrugom slijepih Našice te se raduju nastavku suradnje.
Izvor: PŠ Budimci, učiteljica Patricija Hercog