Od prije nekoliko dana u našičkoj okolici, točnije u selu Vučjak na lokalitetu Sadice – Golubovac započelo je arheološko iskapanje.
Naime, radi se o iskapanju u kojemu sudjeluje Udruga udovica hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, Zavičajni muzej Našice, Sveučilište u Zadru, Udruga djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, Udruga HVIDR-a i Turistička zajednica Grada Našica.
Kao cilj projekta je rad na poboljšanju društvenog položaja braniteljske i stradalničke populacije, unapređivanje njihove kvalitete života i radne funkcionalnosti te izgradnja pozitivne percepcije u javnosti na proaktivan i inovativan način kroz aktivnosti na istraživanju, zaštiti, očuvanju i prezentaciji kulturne baštine.
Nekoliko riječi o cijelom ovom projektu prije svih nam je rekla Snježana Marod, predsjednica Udruga udovica hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata Našice. 
“Arheološko istraživanje na lokalitetu Sadice – Golubovac ovdje na Vučjaku zamislili smo kao zajednički projekt udruga proizašlih iz domovinskog rata Grada Našica. To su Udruga udovica hrvatskih branitelja, Udruga djece poginulih hrvatskih branitelja i HVIDRA Našice zajedno s partnerima Zavičajnim muzejom Našice, Sveučilištem u Zadru i Turističkom zajednicom Grada Našica. U tom projektu nastojimo zajedničkim radom na otvorenom terenu proučavati kulturnu baštinu našeg kraja. Tu na Vučjaku smo na dva lokaliteta koja sada istražujemo i na kojima smo već našli neke nalaze. Nadamo se da će projekt nastaviti s radom i u slijedećoj godini, jer se odvija u nekoliko faza. Prva faza bila je upoznavanje s arheologijom kao znanosti, a to smo obavili još prošle godine kada smo organizirali izlet po muzejima Slavonije, gdje su se naši članovi mogli upoznati s kulturnom baštinom cijelog kraja. Ove godine radimo na lokalitetu, a nakon završetka ovih radova, selimo se u muzej gdje ćemo raditi na sortiranju i čišćenju pronalazaka. Nakon toga planiramo napraviti jednu izložbu od svih nađenih predmeta. Napominjem da u radu sudjeluju hrvatski branitelji, stradalnici domovinskog rata, djeca hrvatskih branitelja na način da zajedno provode jedno izvjesno vrijeme na otvorenom što pridonosi boljoj psihofizičkoj rehabilitaciji. Cijeli projekt je financiran od Ministarstva branitelja u natječaju koji se zove psihosocijalno osnaživanje hrvatskih branitelja. Na taj natječaj mi smo se javili, prošli s ovim projektom što nas je sve ugodno iznenadilo pa se nadamo da neće stati na tome. Trenutno nas ima deset osoba na terenu tu je voditelj radova i diplomirani arheolozi koji nas upućuju u arheologiju kao znanost.” – rekla je gospođa Marod.
Par riječi o cijelom ovom istraživanju arheologa, branitelja i udovica i djece poginulih branitelja rekao je i čelni čovjek ovog projekta docent, znanstveno područje humanističkih znanosti, polje arheologija, grana prapovijest Igor Kulenović.
“Do osmišljavanja ovog projekta je došlo na jedan stvarno obično neobičan način. Naime kada smo ovdje radili prije 2 godine do nas je došao jedan čovjek i donio sa sobom nekoliko nalaza. Rekao je kako je to našao na jednom polju pored svoje kuće, te bili mi mogli reći o čemu se tu radi. Kasnije se ispostavilo da je riječ o našem Goranu Stipanoviću inače hrvatskom branitelju kojega arheologija također amaterski zanima.
To je bila nekakva prva buba koja nam je stavljena u uho te smo počeli razmišljati na koji način bi mogli uključiti ostalu braniteljsku populaciju u naš projekt te da to sve nekakvog financijskog osnova. Od te točke počeli smo razmišljati malo šire i u skladu sa suvremenom literaturom i sa nekakvim suvremenim kretanjima u arheologiji pitati što arheologija može učiniti dobroga za društvo, zajednicu, a samim time i za neke pojedinačne ljude. Taj trend u arheologiji se naziva arheologija u zajednici. Krenuli smo razmišljati o tome i na koji način bi mogli osmisliti nekakav arheološki projekt koji će imati i nekakav pozitivni društveni učinak. Tu smo se pitali šta na koji način arheologija radi, šta se događa u nekom procesu istraživanja, obrade i kako izgledaju arheološka istraživanja na terenu. Zaključili smo da je arheološko iskopavanje jedna intezivna društvena situacija koja može proizvesti i brojne pozitivne učinke za ljude koji rade na takvim poslovima. Pozitivnih učinaka ima puno, a najvažnije je da smo na zraku, da radimo malo fizički, da se družimo i naravno da radimo vrlo korisnu društvenu stvar. Dakle, ovdje gradimo nekakve priče kako je izgledala lokalna povijest ovdje, ali i šire ona regionalna, nacionalna.” – rekao je Igor Kulenović te nastavio kako je cilj ovog projekta socijalno i psihološko osnaživanje braniteljske i stradalničke populacije.
“Svi mi sudionici, ja ispred Sveučilišta u Zadru, Zavičajni muzej u Našicama i partnerske braniteljske udruge iz Našica i okolice, Udruga udovica hrvatskih branitelja smo zahvaćeni kovitlacem koji smo započeli s ovim projektom. Primjerice i sveučilište ima nekakvu društvenu zadaću da bude na korist društvu općenito te da nastoji što je moguće više izaći u društvo. To je nekakav aspekt dinamike što se tiče nas sa sveučilišta. Ista je stvar s muzejem u Našicama koji već godinama provodi niz krasnih projekata i uključuje sve više dionika u taj proces baštine. U svemu tome braniteljska i stradalnička populacija imaju nekakvu vlastitu dinamiku i tom procesu se postiže društvena mobilizacija svih nas koji radimo na ovoj zajedničkoj stvari. Naselje Sadice- Golubovac je iz mlađeg kamenog doba, dakle neolitika. Riječ je o razdoblju u kojemu se po prvi puta ovdje javlja poljoprivreda, iako je ovo već poodmaklo razdoblje u kojemu je ona dosta razvijena. Samo iskopavanje se provodi sada već drugu godinu i imali smo doista krasnih nalaza. Od nalaza mogli bi istaknuti ostatke raznih keramičkih posuda, kamenih sjekira, žrvnjeva i drugoga pa sve do elemenata infrastrukture ukopa za temeljenje kuća. Samo naselje je najvjerojatnije staro oko sedam tisuća godina, ali tu imamo još neke rasprave i morati ćemo pričekati rezultate analize metodom radioaktivnog ugljika. Ipak naša je neka pretpostavka da smo ovdje negdje u prvoj polovici petog milenija.” rekao je za kraj profesor Igor Kulenović.