Naše planinarsko carstvo je planina Krndija, a svi njeni putevi vode još od pradavnih vremena srednjeg vijeka i antičkih praskozorja na Bedemgrad, hram planinarstva, ljepotu arhitekture i svjedoka čovjekove kreativnosti, ljubavi i inteligencije, ali i vječitih sukoba i želje za vlašću i moći. Propadoše mnoge države i društvene zajednice, a ostadoše čovjek i utvrda u prekrasnoj prirodi Krndije. Ostaju ljudi kojima je Bedemgrad središte njihovog planinarskog svijeta i često ga posjećuju.
Nama članovima PD “Krndija” Našice na Uskrsni ponedjeljak Bedemgrad je uvijek rado odredište i tako već godinama. Ovog puta smo promijenili našu rutu koja je godinama išla najprije iz sela Gradac, a onda iz Seone Našičkim planinarskim putem. Adaptacija novog objekta planinarske kuće “Krndija” u Velikoj Londžici pozvala nas je da ove godine počnemo naše druženje s tog mjesta. Sunčano jutro i gradsku gužvu te blagdanski ugođaj u gradu vrlo brzo smo zamijenili tišinom Londžice i slikama flore i faune. Ovdje nas se skupilo 17 članova, dva “vanjska” suradnika i dva domaća razigrana psa.
Krećemo se SPP-om po pitomim brežuljcima okupanima proljećem. U daljini vizure Dilj gore, a ispred nas prostrana i beskrajna kao tek rođena zelena šuma. Darove našeg planeta koje štujemo uživajući u prirodi baš na današnji Dan planeta Zemlje vidimo na svakom koraku. Penjemo se na greben Ambarskog brda i uživamo u laganoj šetnji. Spuštamo se do izvora pitke vode i nekadašnjeg poznatog našičkog odmarališta Ivinih vrela koja svjedoče mnogim druženjima poznatih i nepoznatih.
Krijepimo se pitkom vodom koja osvježava najbolje i liječi od blagdanskih mamurluka. Prelazimo Dubočki jarak pa ubrzo cestu i evo nas na predjelu Rečica ili Fegerovac s vikendicama na rubu šume i planine. Ovdje počinje i Našička geološka staza koja svjedoči starosti planine. Penjemo se na rimsku cestu tik ispod Bedemgrada. Rimska cesta postoji još u tragovima i definitivno je treba otrgnuti zaboravu. Na Bedemgradu spoj debele hladovine i sunca koje je na vrhuncu, miris blagdanskih delicija, lavež razigranih pasa Nere i Campija i odmor. Mnogi bi tu i ostali i u tišini, ali morali smo se vratiti kako bismo potrošili još blagdanskih kalorija.
Različitih vrsta kolača i šunki se nudilo, a najupečatljivija je bila Thomasova “šunka njemačka” (šunka na mački kako on to zna reći na tečnom hrvatskom). Dobro se tome nasmijasmo, a s tim objedom u prirodi i smijehom je završila predstava za nepce, dušu i tijelo i vraćamo se istima putem do Londžice. Mnoštvo fotografija spomenik su današnjem izletu od kojih su mnoge remek djela mladosti, ludosti i veselja planinarskog druženja i naših puteva koji na Uskrsni ponedjeljak uvijek vode na Bedemgrad.
Do idućih druženja! Umor prolazi, a zadovoljstvo ostaje.
Hrvoje Tržić