Gusti je mrak na moje Nebo pao,
ja ne vidim svece što me motre.
Tamnu ćud svoju nisam pratio nit znao.
Svi ljubimci su božji rasporeni od moje kože.
Tama ženske rupe i toplina hladnih pića ponovno me obuzima.
U toj divljini bivam sam, bez znalaca.
A krila moja lepršaju napojena njihovim čudima.
Znalci su oni što poznaju moj bitak – začetak svih mi pravaca.
I nanovo će svjetlo liti mojim bićem,
ne skrivajući slatku put duha,
kad odraz sebe nađen u punom ljubavi licem –
od znalca, sveca – od božjom rukom izrađenog kruha.
Svakog drugog tjedna na portalu TV Našice čitajte promišljanja mladog i perspektivnog lokalnog umjetnika Noe Devalda.
Foto: Ivan Vukomanović