Noa, Našičanin sa mnogobrojnim talentima, od svojih se predškolskih dana bavi kazalištem, glumom. U vlastitoj produkciji do sada je napisao tri monodrame, od koji samo još treća nije ugledala reflektore scene. Monodrame su, kaže Noa, vjerojatno najvažniji dio njegovog umjetničkog opusa.
Mladi Našičanin pohađa i igra u dramskom studiju za srednjoškolce u Osijeku, a poeziju piše zadnje dvije godine. Poezija koja će biti prezentirana na TV Našicama primaran je razlog Noinog sazrijevanja u pisanju.
Promišljanja Noe Devalda čitajte svakog drugog vikenda na našem portalu, TV Našice.
O starenju
Po načine mijena mjesečevih zraka
Sjedi stara baba kao djeva mlada.
Pa si šušti
Pa se grije
I po sebi sve psovke prolije.
Pa si tepa
Pa si toči kroz po’ glave
„Što njen lik ne balavi mlade momake?“.
Po oblačkom stoji oblivena smežurjem
I psuje što joj život postoji.
Pa kune se u ubijanje sebe.
Pa si opet tepa
Al’ si kroz po glave nanovo protoči
„Gdje li je zdravlje momčevih oči?“.
Sjedi stara baba kao djeva mlada.
Pa se prevrće
Pa se gubi
I posred sela zanijemi.
I vidje brezu mladu od pupovog bogatstva,
Na koljena pade
Pa se čudi
I gleda
Pa se kim čudom pita
„Što li lijepa zna biti ova brezina krošnja.
Što se krije dok breza ravna mi je?“
U naručju Mjeseca i njegovih zraka
Sjedi stara baba u čebetu i plete sebi krošnju.
Ilustracije : Marlena Mršić i Borna Mršić