Niste u financijskoj krizi? Ne osjećate pomanjkanje osnovnih potreba za život? Ako je tako onda ste jedni od sretnijih koji žive u Našicama ili u Hrvatskoj.
Svi smo upoznati sa krizom koja trese cijeli svijet, ali kada kažeš svijet onda to i nije nešto dok se ne radi o mjestu u kojem živiš. Prošle vlade su prvo negirale krizu, pa ju polako objavljivale a sada se o njoj govori na sva zvona. Pričaju kako je ta kriza došla u Hrvatsku izvana ali kako to da neke zemlje izlaze iz recesije već sada, dok mi tonemo sve dublje i dublje, a samo dno još nije dotaknuto.
Kada smo spomenuli “dno”, da li ste svjesni što je to? Da li ste si ikada predočili pojam dna. Mislim da neki jesu a neki o njemu ne žele razmišljati. Dno može biti ne plaćanje računa, kreditna nesposobnost, ali može biti i ona puno gora kada ostajete bez posla, bez kuće ili stana ili kada nemate sredstava niti za hranu.
Koliko od vas čitatelja odlazi u ugostiteljske objekte, u restorane ili si ide kupovati skupu odjeću ili nešto takvo? Ako se takvih i nađe oni sigurno ne spadaju u srednji sloj, ukoliko on još uopće postoji. Kako da si takve stvari ljudi i priušte nakon svih mogućih poskupljenja koje nam objelodanjuju iz dana u dan kao da se to nas niti ne tiče. Danas gorivo, sutra kruh, dan poslije nešto treće, a plaće su iste ili manje. Stari su prije govorili kako u kuću treba muško donositi novac, ali to je totalno “out” jer više ta stara pravila ne vrijede. U prosječnoj obitelji od 3-4 člana jedna osoba radi, dok druga pada u sve veću depresiju jer je posao danas naći više od znanosti.
Što mislite vi o ovom sve izglednijem fenomenu “Dotaknuti dno”? Koliko smo daleko od njega i što se to mora dogoditi da ne ostanemo bez osnovnih potreba u svakodnevnom životu, bez hrane, odjeće, mjesta za stanovanje? Da li kasnite sa režijama ili sa drugim mjesečnim obavezama?