Unapređenje kvalitete, sigurnosti i učinkovitosti zdravstvene i socijalne skrbi moguće je ostvariti i bez velikih reformi, značajnih dodatnih ulaganja ili složenih organizacijskih promjena. Jedan je to od ključnih zaključaka 4. konferencije o unapređenju skrbi za kompleksne pacijente, održane od 11. do 13. lipnja 2026. godine u Biogradu na Moru.
Konferencija je okupila stručnjake iz područja medicine, sestrinstva, javnog zdravstva, socijalne skrbi, javne uprave, zdravstvenog menadžmenta, akademske zajednice i organizacija civilnog društva. Ovogodišnji program bio je posvećen mikrointervencijama, odnosno ciljanim i praktičnim promjenama kojima se mogu unaprijediti svakodnevni procesi rada, iskustvo pacijenata, kvaliteta pružene skrbi i učinkovitije korištenje raspoloživih resursa.
Sudionici su istaknuli kako se zdravstveni sustavi suočavaju s rastućim brojem osoba koje žive s kroničnim bolestima, multimorbiditetom, funkcionalnim ograničenjima te složenim zdravstvenim i socijalnim potrebama. Riječ je o kompleksnim pacijentima koji zahtijevaju koordinirano djelovanje brojnih profesionalaca i službi, zbog čega su potrebna stalna unapređenja organizacijskih procesa skrbi.
Male promjene s vidljivim učinkom
U raspravama je naglašeno da se značajan dio problema u zdravstvenim sustavima može rješavati kroz male, dobro planirane i sustavno praćene promjene koje ne zahtijevaju nužno nove zakone, velike investicije ili opsežne reforme.
Kao primjeri takvih intervencija navedeni su unapređenje komunikacije i koordinacije među profesionalcima, bolja koordinacija skrbi, standardizacija pojedinih postupaka, korištenje podataka za donošenje odluka, osnaživanje pacijenata i njihovih njegovatelja te prilagodba svakodnevnih radnih procesa potrebama korisnika.
Sudionici konferencije zaključili su kako mikrointervencije nisu zamjena za strateške reforme zdravstvenih sustava, ali predstavljaju važan i često zanemaren mehanizam za postizanje vidljivih poboljšanja u kvaliteti, sigurnosti i dostupnosti zdravstvene zaštite. Njihova je posebna vrijednost u tome što profesionalcima na svim razinama sustava omogućuju aktivno sudjelovanje u promjenama i unapređenju skrbi.
Rana intervencija u djetinjstvu i dugotrajna skrb
Tijekom konferencije posebno je naglašena važnost primjene mikrointervencija u uspostavi sustava rane intervencije u djetinjstvu i dugotrajne skrbi. Sudionici su istaknuli kako se u oba područja ne radi o razvoju sustava od početka, nego o unapređenju postojećih organizacijskih i stručnih kapaciteta.
U području rane intervencije u djetinjstvu i dugotrajne skrbi već postoji niz vrijednih, uspješnih i dokazanih usluga, programa i modela skrbi koje je potrebno detaljno analizirati, međusobno povezati te postupno i ciljano prilagođavati novim potrebama korisnika i zajednice.
Zaključeno je kako upravo mikrointervencije mogu imati važnu ulogu u prijelazu iz postojećih organizacijskih i stručnih modela prema novim, integriranijim i učinkovitijim oblicima skrbi. Njihova je vrijednost u tome što omogućuju postupne promjene uz minimalne poremećaje postojećih sustava, istodobno stvarajući prostor za učenje, prilagodbu i kontinuirano unapređenje.
Posebno je istaknuto da mikrointervencije omogućuju aktivno uključivanje pacijenata, djece, roditelja, korisnika dugotrajne skrbi i njihovih njegovatelja u oblikovanje i provedbu promjena, čime se povećava prihvaćenost, snaga i dugoročna održivost provedenih unapređenja.
Donesena Biogradska deklaracija
Tijekom konferencije predstavljeni su brojni primjeri uspješnih mikrointervencija iz bolničke i primarne zdravstvene zaštite, palijativne skrbi, dugotrajne skrbi, hitne medicine, javnog zdravstva i socijalnih službi. Posebna pozornost posvećena je prepoznavanju problema, analizi uzroka, oblikovanju intervencija te praćenju njihovih učinaka kroz mjerljive pokazatelje.
Kao završni dokument konferencije sudionici su izradili Biogradsku deklaraciju o mikrointervencijama. Riječ je o dokumentu koji naglašava važnost kulture kontinuiranog unapređenja, odgovornosti svih dionika zdravstvenog sustava te sustavne primjene malih, ali učinkovitih promjena u svakodnevnoj praksi.
Deklaracija polazi od stava da unapređenje zdravstvenih sustava nije isključiva odgovornost nacionalnih reformi i velikih investicijskih projekata, nego trajna obveza svih koji sudjeluju u planiranju, upravljanju i pružanju zdravstvene i socijalne skrbi. Mikrointervencije su pritom prepoznate kao alat koji omogućuje brže uočavanje problema, jednostavnije testiranje rješenja i postupno širenje uspješnih praksi.
Sudionici konferencije pozvali su zdravstvene ustanove, stručna društva, obrazovne institucije, organizacije civilnog društva i donositelje odluka da potiču razvoj, vrednovanje i razmjenu iskustava vezanih uz mikrointervencije te da ih prepoznaju kao sastavni dio razvoja kvalitetnije, sigurnije i održivije skrbi za pacijente.