Dana 26. veljače 2012. godine prestalo je kucati srce BRANKA HORVATINA, nekadašnjeg vrsnog vratara i nogometnog trenera svih uzrasnih kategorija. Osim toga bio je dugogodišnji vratar i voditelj ekipe malog nogometa Policijske postaje Našice koja je 1993. godine bila prvak MUP-a Hrvatske. Osnivač je malonogometne ekipe IPA Osječko-Baranjska (seniori/veterani) koja je nastupala na brojnim turnirima u zemlji i inozemstvu.
BRANKO je rođen 24.07.1963. godine u Orahovici kao četvrto dijete u obitelji od šestoro braće. Nakon osnovne škole odlazi na školovanje na Policijsku akademiju koju uspješno završava i zapošljava se u Zagrebu. S obzirom da je od malih nogu bio zaljubljenik u nogomet (igrao u Dugoj Međi, Zdencima) u Tuheljskim toplicama nastavlja s igranjem. Tu upoznaje suprugu Renatu s kojom ima troje prekrasne djece. Godine 1984. prelazi na službu u Našice gdje živi sve do trenutka kada ga je nenadana smrt odvojila od obitelji i prijatelja.
Dolaskom u Našice za njega se zainteresirao današnji trećeligaš Našk, u kojem je proveo pet lijepih godina. Iz Naška prelazi u Željezničar (Markovac Našički), Fešk (Feričanci), Đurđenovac i Motičinu (Donja Motičina). Prestankom aktivnog igranja, i stjecanjem diplome trenera UEFA – A licenca, postaje trenerom u Omladincu (Vukojevci), Zoljanu, Našku (mlađe kategorije), Motičini te Vihoru (Jelisavac), gdje radi s pionirima i trenira vratare (specijalnost mu je bila rad s vratarima).
Kao policijski službenik, koji je uz rad stekao i diplomu VSS diplomirani kriminalist, i pripadnik specijalne policije za vrijeme domovinskog rata, prošao je radna mjesta od pozornika do rukovoditelja odjela (zadnje mjesto mu je rukovoditelj odsjeka za odnose s javnošću Policijske uprave Osječko-Baranjske).
Branko je sve svoje slobodno vrijeme dao i bio u nogometu. Dan prije nego što nas je napustio na gradskom je stadionu gledao utakmicu voljenog kluba. Dok sam razgovarao s njim u naručju je držao malog psića (pekinezera) kojega mu je poklonio prijatelj. Tada se ni blizu nije dalo naslutiti da je to bilo naše zadnje viđenje. Ta slika, i njegov dolazak u našički nogometni klub kada sam bio njegovim tajnikom, ostat će mi u trajnoj uspomeni.
Sahrana je održana 28.02.2012. godine na groblju u Našicama. Uz mnoštvo ljudi na njegovom su ispraćaju bili i brojni sportski prijatelji, jer Branko je to zaista bio.
