Tag : Noa Devald

Vila zgrnuta krilma spava. Vili je ljepost vela pred smrt. Al’ zgrni vili vlasi svilni, izmeđ’ krila djevojče je što cvili.   Svakog drugog tjedna...

Danas tiha praznuješ, stihova si suha. Zar me ne poznaješ – ko tebe moja pera gluva? Kazivali smo ljubav, pravdali ju gorućih ȗsna. Ona valja...

Dlanovi su svijeta nijemi, smokvin hlad žar im hladi. Mudraci oklijevaju, sjedost im sijedi, prolazak žića zamjenjuju u pravdi. A moje biće raja vidje, ne...

Gusti je mrak na moje Nebo pao, ja ne vidim svece što me motre. Tamnu ćud svoju nisam pratio nit znao. Svi ljubimci su božji...

O, daj, zaroni u moj čisti jastuk po posljednji put i iznenadi samotni kalup moje glave u njemu. U prolazu mi olašti vreo lakat i...

Ne, mila, ti ništa nisi zaboravila. Samo si na misli nanijela mase i od svakog novog tražila što od mene si htila i pri odlasku...

Kako Jesenjin kaže, ja kažem ti: „Do viđenja doviđenja“. Jer bez tebe mi tek osta sve što gine. Licu vječnosti poklanjali smo besramna prošenja. Ljubili...

Za Boga lijepoga – mi se nikada pred stranim pogledima ljubili nismo. Poželjnost je tvoja suviše blizu bila, a ja uz pjesme daleko sam kročio....

Jer zanijemit ću kad kazuješ Jer uočavaš ljepote. I dići ću hrabro u ustroj čast – Svilenkasta tvoja drag zapovjedit će meni spas. I usnut...

Laka noć – tebi od koje Vječnost me drapa. Pak, toliko puta naš nas je Jad oprostio… Tek puta silio na pozdrav… pa oprost… pozdrav...