Ne, mila, ti ništa nisi zaboravila.
Samo si na misli nanijela mase
i od svakog novog tražila što od mene si htila
i pri odlasku svakom lagala da samo misliš na se.
Al’ mir sa sobom nećeš naći,
spoznati se moraš u drugom biću.
Ne kleči na rabljenim koljenima i ne plači.
Pogledaj kako iza tebe redaju se čuvši kakvu kriješ priču.
Spoznaj da poznaš otkriti im se kao meni,
kad plakali smo stidno na jazbene rime.
I plakali sami i u sjeni,
znajuć’ da već dugo se rastajemo, plakali ko vime.
I ja sam plako, tako je bilo.
Misleć’ da l’ ja tebi, ko što meni fališ.
Pak, pogled je tvoj još onako mio
kad glavu odmakneš, al’ ga u slabosti baciš.
Ništa nisi zaboravila, a meni sve je mutno.
Na daljine koje smo predlagali natalila se magla.
Cvjetna nam prošlost dok meni sve je pusto.
Ne daj da u tvoje se tijelo sklonim kad sva ljepota sjećanja bude mrtva jadna.
Svakog drugog tjedna na portalu TV Našice čitajte promišljanja mladog i perspektivnog lokalnog umjetnika Noe Devalda.
Foto: Ivan Vukomanović