O, daj, zaroni u moj čisti jastuk po posljednji put
i iznenadi samotni kalup moje glave u njemu.
U prolazu mi olašti vreo lakat
i u slučajnosti započnimo priču još ove noći.
Jer samo ona nam treba,
da spoznamo što nas odvaja od Neba.
Još ove noći zaroni u moj jastuk.
I, ti pričaj – koja stihove ne poznaješ,
a ja ću, ružan, lijep se ponašati.
A jutro koje će doći – sporo će doći,
u posteljama – sporo doći.
I bez stiha, tvoje uzvišenosti i naše tuge
Ova će noć biti laka.
U njoj da zaboravim tebe kao što sam i sve druge.
O, daj, zaroni u moj čisti jastuk
i ne ostavljaj kalup.
Svakog drugog tjedna na portalu TV Našice čitajte promišljanja mladog i perspektivnog lokalnog umjetnika Noe Devalda.
Foto: Ivan Vukomanović