Respiratorni sincicijski virus (RSV) jedan je od najčešćih uzročnika infekcija dišnog sustava kod male djece. Iako većina djece do druge godine života dođe u kontakt s ovim virusom, za dojenčad mlađu od šest mjeseci, prijevremeno rođene bebe i djecu s kroničnim bolestima pluća ili srca, RSV može predstavljati ozbiljan zdravstveni problem.
Što je RSV i kako se širi?
RSV je virus koji zahvaća gornje i donje dišne puteve. Prenosi se kapljičnim putem – kada zaražena osoba kašlje, kiše ili dodiruje površine koje drugi kasnije diraju rukama i zatim dodiruju nos, usta ili oči. Budući da RSV može preživjeti na površinama nekoliko sati, lako se širi u vrtićima, školama i domovima. Infekcije su najčešće u jesenskim i zimskim mjesecima, a u nekim krajevima epidemije se javljaju svake godine.
Simptomi RSV-a
Većina djece razvije blagu infekciju sličnu prehladi, ali kod neke djece virus može prijeći na donje dišne puteve i uzrokovati bronhiolitis ili upalu pluća. Simptomi se obično javljaju 4 do 6 dana nakon izlaganja virusu i mogu uključivati:
- Blage simptome slične prehladi: curenje nosa, kihanje, blagi kašalj i smanjeni apetit.
- Teže simptome: povišena temperatura, jak kašalj, piskanje pri disanju i ubrzano disanje.
Ozbiljni znakovi infekcije kod dojenčadi:
- Povlačenje kože između rebara pri disanju (znak otežanog disanja).
- Otežano hranjenje ili potpuni gubitak apetita.
- Pospanost ili razdražljivost.
- Plavičasta boja usana ili noktiju (cijanoza) – znak smanjene opskrbe kisikom.
Kod starije djece i odraslih, RSV obično uzrokuje blagu prehladu, ali kod dojenčadi i rizičnih skupina može dovesti do ozbiljnih komplikacija.
Tko je u najvećem riziku?
Iako većina djece preboli RSV bez većih problema, određene skupine su izložene većem riziku od teških komplikacija:
- Dojenčad mlađa od 6 mjeseci – njihov imunološki sustav nije dovoljno razvijen.
- Prijevremeno rođene bebe – njihova pluća i dišni putevi su nezreli.
- Djeca s kroničnim bolestima pluća ili srca – imaju oslabljen kapacitet disanja.
- Djeca s oslabljenim imunitetom – bilo zbog bolesti ili terapije lijekovima.
Kada potražiti liječničku pomoć?
Ako vaše dijete pokazuje bilo koji od sljedećih znakova, odmah se javite pedijatru:
- Jako ubrzano ili otežano disanje.
- Piskanje ili škripanje pri disanju.
- Odbijanje hrane ili mlijeka kod dojenčadi.
- Plavičasta boja usana, lica ili noktiju.
- Ekstremna pospanost ili letargija.
U najtežim slučajevima, RSV može zahtijevati bolničko liječenje, uključujući primjenu kisika i intravenske tekućine ako dijete ne može piti dovoljno tekućine.
Liječenje RSV-a
Za većinu djece, liječenje RSV-a uključuje simptomatsku terapiju kod kuće, koja može uključivati:
- Hidratacija: Poticati dijete na unos tekućine kako bi se spriječila dehidracija. Dojenčad se treba češće dojiti ili hraniti na bočicu.
- Ovlaživanje zraka: Korištenje ovlaživača zraka može olakšati disanje.
- Nosne kapi i aspirator: Fiziološka otopina i aspirator pomažu očistiti nosne puteve.
- Snižavanje temperature: Ako dijete ima povišenu temperaturu, mogu se koristiti antipiretici poput paracetamola (prema uputama liječnika).
Antibiotici nisu učinkoviti jer RSV uzrokuje virusna, a ne bakterijska infekcija.
Prevencija RSV infekcije
Budući da ne postoji univerzalno cjepivo za RSV, važno je poduzeti preventivne mjere:
- Redovito pranje ruku: Najbolja zaštita od virusa je često i temeljito pranje ruku sapunom.
- Izbjegavanje bliskog kontakta s bolesnima: Pogotovo u prvim mjesecima djetetova života.
- Dezinfekcija površina i igračaka: Virus može preživjeti na površinama satima.
- Izbjegavanje dima cigareta: Duhanski dim može pogoršati simptome i povećati rizik od komplikacija.
- Dojenje: Majčino mlijeko jača imunitet i pomaže u borbi protiv infekcija.
Za rizičnu djecu, liječnik može preporučiti palivizumab, posebnu zaštitnu terapiju koja smanjuje vjerojatnost teške infekcije RSV-om.
RSV je vrlo česta virusna infekcija koja u većini slučajeva prolazi bez većih problema, ali kod dojenčadi i rizičnih skupina može dovesti do ozbiljnih komplikacija. Prepoznavanje simptoma i pravovremeno reagiranje ključni su za sigurnost djeteta. Preventivne mjere poput pranja ruku, održavanja higijene i izbjegavanja kontakta s bolesnima mogu pomoći u zaštiti najmlađih. Ako primijetite ozbiljne simptome, odmah se obratite liječniku.
Piše: Ana Jagodić, dr med.
Izvor: Mamin kutak
