U vrijeme kada nije bilo ni traga današnjoj tehnologiji, ljudi su važne informacije, osjećaje i objave evidentirali vlastoručno. Za to je bilo potrebno znatno više vremena i truda, te umijeće usavršavanja uglova i ukrasa na slovima. U hrvatskom pravopisu postoje dva načina razvrstavanja slova, a to su formalna školska slova, koja su slična tiskanim slovima na tiskarskim strojevima, a nisu povezana i nemaju ukrase, te tzv. pisana slova, koja se povezuju udesno ukrasnim zaobljenjima na krajevima slova. Pisana slova najprilagođenija su pisanju rukom, upravo zato što tvore neprekinuti niz i najbolje ističu osobnost osobe koja piše.
Učenici Osnovne škole kralja Tomislava obilježili su Međunarodni dan pisanja rukom, koji je bio 23. siječnja, naglasivši važnost razvijanja vještine lijepog pisanja, odnosno krasopisa. Tom prigodom učenici, ali i djelatnici škole potrudili su se što ljepše napisati jednu rečenicu na papir, a zatim su rukopise okačene na panou promatrali i uspoređivali tražeći u njima posebnosti i jedinstvenost. Pisanje rukom mnogima je hobi upravo zbog svog povijesnog značenja, koje je slično onome otiska prsta, što znači da vlastoručni rukopis nikada neće izumrijeti.
