Povodom Svjetskog dana poezije, Gradska knjižnica Našice jučer, 21. ožujka, organizirala je kulturni događaj kojim je spojila suvremenu književnost, poeziju i glazbu. Predstavili su se Paula i Goran Rem, a svečanu atmosferu upotpunio je koncert našičkog benda Portman.
Književnica i komunikologinja Paula Rem publici je predstavila svoj postapokaliptični roman „Kad se večernje sjene izdulje”, dok je književni povjesničar i pjesnik Goran Rem govorio o svojoj najnovijoj zbirci emo – pjesama „Malo prije svega odavno smo”.
U fokusu mladih – poezija kao suvremena i živa forma
Ravnateljica Gradske knjižnice Našice Marija Buha istaknula je važnost ovakvih događanja za povezivanje mladih s poezijom.
„Danas smo povodom obilježavanja Svjetskog dana poezije predstavili dva književna djela. Riječ je o zbirci pjesama profesora Gorana Rema i profesorice Paule Rem. Rekla bih kako je poezija nešto što se manje čita, ali mi želimo potaknuti mlade, pa smo ovom prilikom u suradnji sa Srednjom školom organizirali susret na kojem su učenici imali priliku upoznati suvremenu poeziju i prozu kroz djela dvoje autora, doživjeti književnost uživo te shvatiti kako ona može komunicirati s njihovim svijetom i interesima. Nastup je održala i našička grupa Portman, čija je svirka dodatno obogatila večer i tematski se uklopila u ugođaj poezije i nadam se da smo ovim činom potaknuli mlade ljude da dolaze u knjižnicu jer želimo izaći izvan svojih okvira i pridobiti što više korisnika.” – izjavila je ravnateljica Buha.
Distopijska i apokaliptična proza Paule Rem
Autorica romana „Kad se večernje sjene izdulje”, Paula Rem, govorila je o tematici svoga romana, inspiraciji te reakcijama čitatelja.
„Kad se večernje sjene izdulje je postapokaliptični roman koji tematizira svijet u kojem korporacije imaju potpunu kontrolu. Nažalost, čini se da svakim danom sve više idemo u tom smjeru, a roman to prikazuje kroz dodatno karikiranu, gotovo grotesknu viziju budućnosti. Zbog djelovanja korporacija svijet kakav poznajemo biva uništen, a preživjeli pokušavaju ponovno izgraditi civilizaciju.”
Na pitanje o inspiraciji za roman, Rem odgovara: „Najveća inspiracija dolazi iz filmova i knjiga. Primjerice, poglavlja u romanu nose naslove poput „Cesta”, što je i naslov poznate knjige Cormaca McCarthya, a kasnije i filma. Među utjecajima su filmovi Andreja Tarkovskog, prije svega „Stalker” i „Solaris”, kao i „Apokalipsa danas” Francisa Forda Coppole, „Kocka” Vinzenca Natalia, „Nulti teorem” Terryja Gilliama. Glavni dio radnje odvija se u ogromnoj napuštenoj zgradi u obliku kocke, gdje su ostala samo dva zaposlenika. Kroz njihovu priču roman istražuje pitanje – je li apokalipsa doista nastupila, postoje li drugi preživjeli i kako dalje živjeti?”
„Zadovoljna sam dosadašnjim reakcijama čitatelja. Mnogi su mi rekli da im je zanimljivo kako se ovaj roman nadovezuje na moj prethodni, „U ime kapitala”. Iako nije riječ o izravnom nastavku, oba romana dijele isti svemir, pa tako zajedno tvore širi narativni kontekst. Smatram da su ta međusobna povezivanja prirodan nastavak mog književnog izraza i da čitatelji koji su upoznati s mojim ranijim djelima mogu pronaći dodatnu dubinu i značenje u ovom novom romanu.” – zaključila je Paula.
Goran Rem je na predstavljanju govorio o konceptu i poetici svoje najnovije zbirke, istaknuvši svoj autorski pristup i načine na koje gradi poetski izraz.
„Zbirka pjesama „Malo prije svega odavno smo” nosi naslov prema stihu iz jedne od mojih starijih zbirki. U toj sam zbirci prvi put započeo promišljati o tome kako esenciju privatnosti prenijeti u lirsku pjesmu, a da ona ne postane autobiografska ispovijest. Zanimalo me kako o privatnom govoriti kroz apstraktni, neosobni izraz – više kroz ritam, pokret, zvuk i osjećaj nego kroz konkretan opis. Moji tekstovi više igraju, preskaču, kruže oko značenja nego da ga direktno prikazuju. Igra je u njima ključna – ali nikada kao prepreka, nego kao sloboda izraza.
Ova zbirka je moja jedanaesta knjiga, a ja je radije nazivam zbirkom poetskih tekstova nego pjesama. Pojam „pjesma” često nosi sa sobom očekivanja patosa, nadahnuća i romantiziranog stvaranja, što nije dio mog generacijskog pristupa pisanju. Moja i srodne generacije – poput Branka Maleša, Milorada Stojčevića, Branka Čegeca, Anke Žagar – nikad nisu bile sklone čekanju ponoćnih inspiracija. Pisanje proizlazi iz čitanja, gledanja, slušanja i dijaloga s drugim umjetnostima.” Rem zaključuje da zbirka funkcionira kao igra između autora i čitatelja – komunikacija unutar poetskog svemira, u kojoj se značenja ne nude izravno, već kroz jezik, ritam i apstraktne slojeve književnog izraza.
Foto: Božica Bjelokapić, Radio Našice