Na spomen području Crni potok danas je održan komemorativni skup, kojim je obilježena 72. obljetnica tragedije koja se zbila u lipnju 1945. kada je jugoslavenska vojska ubila nekoliko stotina pripadnika zarobljenih vojnika i civila.
Nakon svete mise, kod spomen obilježja stradalim žrtvama Crnog potoka vijence su položili posebni izaslanik predsjednika vlade Republike Hrvatske Andreja Plenkovića župan Osječko – baranjske županije Ivan Anušić, izaslanstvo grada Našica u kojem su bili gradonačelnik Grada Našica Josip Miletić, predsjednik Gradskog vijeća Grada Našica Stjepan Pintarić, predsjednik Mjesnog odbora Našica Josip Matek, vijećnik Ivan Keglević, izaslanstvo glavnog stožera Hrvatske vojske te članovi udruga proisteklih iz Domovinskog rata, članovi Udruge ratnih veterana Hrvatski domobran kao i mnogi drugi sugrađani i gosti.
Misu za sve žrtve Crnog potoka predvodio je fra Zoran Bibić, župnik i gvardijan franjevačkog samostana u Našicama koji je rekao među ostalim kako je Crni potok, nažalost poznat po crnim djelima.
Prije svih uzvanika i održane mise nekoliko riječi rekao je jedan od suorganizatora Željko Tomić predsjednik našičkog ogranka Udruge Hrvatski domobran.
“Časna braćo franjevci dame i gospodo, dragi veterani – suputnici s križnih putova,sve Vas pozdravljam u ime organizacijskoga odbora, te se svima Vama zahva1jujem na dolasku. Okupili smo se ovdje da dostojanstveno obi1ježimo 72 godišnjicu crno potočkih žrtava. Pozdravljam sve nazočne svećenike, predstavnike Osječko – baranjske županije predstavnike grada Našica te predstavnike Općina Đurđenovac, Donja Motičina, Podgorač, Feričanci , Koška, MO Našice te predstavnike i članove političih stranaka. S posebnim zadovoljstvom upućujem dobrodošlicu svim Veteranima hodočasnicima iz Ogranaka «Hrvatskog domobrana» Udruge ratnih veterana iz mjesta širom Lijepe naše te posebno predsjedniku Središnjice u Zagrebu gospodinu Nikoli Matičiću. Pozdravljam također i članove HD Ogranka Našice, predstavnike Matice Hrvatske, Udruge Hrvatskih branitelja «Hrv. Sokol» Našice, Udruge za hrvatsku povjesnicu Našice, Crkvenom zboru “Snaga duha” i njihovoj voditeljici Kristini Gorera, planinarima Planinarskog društva “Krndija” Našice ,Sekcija sv “Bernarda” koji su i ove godine prošli križni put kojim su prolazili hrvatski mučenici do stratišta na Crnom potoku, Radio postaji Našice, Udruzi starih športova “Slavonac” Našice, Našičkom Vodovodu, Cestingu ispostava Našice, Šumariji Našice, Auto prijevozniku Filipu Kroli , DVD Našice, te svima Vama koji ste danas tu s nama. Poštovani Hodočasnici! Prošlo je 72 godine od tragičnih lipanjskih noći godine 1945., kada je ovdje nakon strašnog križnoga puta od Bleiburga, svoju golgotu i smrt mržnjom osvetnika našlo mnoštvo hrvatskih mladića i muževa. Bili su nenaoružani, nikome više opasni, po međunarodnom pravu zaštićeni. Njih je pratila vojska zvana Narodnooslobodilačka, koja nije poštivala međunarodne norme, nije poštivala ljudsko dostojanstvo ni pravo na život. Ta tzv. Narodnooslobodilačka vojska, dovodila je ovdje u nekoliko navrata po više stotina zarobljenika te ih masakrirala. Zločin je sustavno zataškavan. Sve se je odvijalo pred vojnim vlastima kotara Našice kao zapovjedništvom partizanskih zapovjednika, mnogi Našičani sigurno znaju koji su to ljudi bili. Tada je ova predivna šuma odjekivala pucnjima pušaka i strojnica, odjekivala je beznadnim jaucima ranjenih i umirućih. Oni su bili dotučeni, sjekirama i budacima, vilama i noževima, od lokalnog srpskog stanovništva. Spomenuti alat civilnih pomoćnika ubijanja pronađen je na ovom mjestu, a koji su to civilni pomoćnici bili, dobro je znano svima nama Unatoč tome što su Zoljančani potajice gledali dovođenje kolona, slušali pucnjeve i jauke, egzekutori su vjerovali u tajnost svoga zlodjela. Zadah smrti straha širio se našim krajem.. Ali tajna nije sačuvana. Bujice su pretvarale Crni potok u krvavi, crveni potok. Uz dotadašnji šapat o prolazećim kolonama smrti, potok je pokazivao jasan trag onoga što se tu zbivalo. U strahu i tajnosti, ljudi su dolazili na ovo mjesto i vidjeli nekoliko ogromnih grobišta, pokrivenih granjem i zemljom koja je disala od mnoštva ljudskih tijela u raspadanju. Njih je prekrila tama Crnog potoka i ove prekrasne šume. Nitko ne zna koliko je ovdje ljudi poubijano, ali temeljem vjerodostojnih svjedočenja, brojka prelazi 1600 osoba, a možda i po ponekim naznakama i do 5000 osoba. Kako to da su sva grobišta bila zaklonjena ili šumom ili pravoslavnim,srpskim, selima. Prolazile su godine i desetljeća, a da se o ovom zlodjelu nije smjelo javno govoriti. Šutnja je u bivšoj nam državi trajala 45 godina s time da su hrvatski emigranti u inozemnim publikacijama svjedočili o tom zlodjelu. Mnogi su pisali o tim zlodjelima ali ja ću nabrojiti samo neke i to naj istaknutije: pokojni Antun Čulić, prof. Branko Kranjčev i Đuro Mikašek.
Zahvaljujemo se zastupnicima u Hrvatskom Saboru RH nad pokroviteljstvom u Bleiburgu i ministru Hrvatskih branitelja generalu Tomi Medvedu za pokretanje službenih istraga o stratištima , kojih ima oko 600-800 u RH Možda će državni vrh napokon prihvatiti riječi dr. Andrije Hebranga i to citiram: “Najveći zločin u miru, najveći pokolj civila u mirnodopskoj Europi napravili su komunisti i njihovi krvnici na čelu s njihovim maršalom Josipom Brozom Titom.” Uzalud su ga međunarodne institucije stavile ,na listu 10 najvećih svjetskih zločinaca u 20 stoljeću. Naše državne i sudske ustanove ne poduzimaju skoro ništa od istražnih radnji u otkrivanju istine o pokoljima od Bleiburga do drugih stratišta diljem Slovenije, Hrvatske te Bosne i Hercegovine. Podsjetimo ih: da su komunisti ubijali civile vezane žicom, nije više bilo partizana, fašista i nacista, rat je bio završen. Vi koji i danas štitite komunističke krvoloke, ne pozivam Vas, da dođete na ovo i sva ostala velika stratišta da se pomolite,jer ste imali šansu ovih 27 godina, da to učinite, ali Vi niste. Pa stoga smatram da niste dostojni da dođete na ovo i slična krvlju hrvatskih sinova natopljena mjesta. Vi koji ste se 45 godina klanjali tkz. osloboditeljima i narodnim herojima, učinite to i sa našim mrtvima ako zagovarate pravednost i jednakost svih građana Republike Hrvatske Vi koji ste i dana su Hrvatskom saboru, izuzev predsjednice RH gospođe Kolinde Grabar Kitarević, i pojedinih zastupnika, dalje nas uvjeravate da nije bilo partizana ne bi bilo ni današnje slobodne Hrvatske, jako se varate jer mi sinovi i unuci ovdje pobijenih, većinom smo se uključili među prvima u stvaranje današnje Hrvatske države. Sram me je, da nas hrvatske branitelje, cijelo vrijeme uspoređuju s tim zločincima i krvolocima. Ovom prilikom se zahvaljujem u ime svih Hrvatski domoljuba predsjednici i Hrvatskom saboru koji su se prihvatili pokroviteljstva dana sjećanja nad Bleiburškom tragedijom. Mi ne težimo za osvetom i suđenjima, nego želimo istinu i osudu onih koji su ova nedjela počinili. Ako je komunistička pobjeda 1945. bilo oslobođenje, kako to da je tu državu — monstruma trebalo nakon 45 godina rušiti i ponovo zaliti krvlju hrvatskih sinova? Zar nisu glavni pokretači agresije na Hrvatsku 1991. godine bili upravo Titovi generali i njihovi učenici? Ove žrtve u većini nije nitko popisao, no dopustite mi da ipak pročitam imena onih za koje znamo da su ovdje ubijeni s područja bivše Općine Našice. To su: Milan Gašparović, Mijo Došen, Martin Blaško, Josip Grahovac, Dragan Grahovac, Ivica Kic, Antun Pipek, Mijo Špek, Božo Žarković i Đuro Kalamiza svi iz Đurđenovca, Stipe Nekić iz Brezika, Josip Ivanuša iz Našica, Antun Divjanović i Ivan Ušak iz Donje Motičine, te Beno Peić iz Klokočevaca. Njihovoj rodbini nazočnoj ovdje izražavam najdublju sućut, kao i svima koji misle da njihovi najbliži leže na ovom svetom mjestu. Danas smo se okupili kao vjernici da odamo počast svim žrtvama hrvatskog naroda. Posebno se okupljamo na ovim mjestima u molitvi i vapaju tražeći mir i spokoj svima nevino ubijenima. Završavajući ovo izlaganje želim odgovoriti onima koji uporno traže da se prestanemo baviti prošlošću, nego da se okrenemo budućnosti. Učinit ćemo to onda kada prošlost bude utemeljena na istini jer bez istine o prošlosti, nema ni pravde ni mira u budućnosti. Sjetimo se riječi Pape Franje izgovorene u Sarajevu: “da bez poznavanja svoje prošlosti nema napretka i suživota u budućnosti”. Ne dopustimo da povijesne komunističke laži budu naš putokaz u budućnost! Cuvajmo i poštujmo dostojanstveno ovo mjesto mučeništva i smrti kao svjedočanstvo zla koje se dogodilo u lipnju 1945. godine. Ove nedužne žrtve koje tu počivaju to i zaslužuju. ZATO NEKA IM JE VJEČNA HVALA.” – rekao je među ostalim Željko Tomić predsjednik našičkog ogranka Udruge Hrvatski domobran.
Nekoliko riječi o današnjem obilježavanju ove velike tragedije na Crnom potoku rekao je izaslanik predsjednika vlade Republike Hrvatske Andreja Plenkovića župan Osječko – baranjske županije Ivan Anušić.
“Ovo je jedno od šesto do osamsto neistraženih masovnih stratišta Hrvatske Domovinske vojske iz Drugog svjetskog rata, ali ne samo domovinske vojske nego ono što je i najtragičnije i civila, žena i djece. Nažalost, tolika nebriga prijašnjih vlada je dovela do toga se još uvijek ne zna ni točan broj stratišta, ali niti točan broj ljudi koji su tu ubijeni. Spominje se broj od 1500 pa čak do 5000 ljudi. Na ovom mjestu se još vide posmrtni ostaci tih ljudi koji su u lipnju 1945. godine ovdje ubijeni. Nevjerojatno je to da država sve ove godine nije snašla snage i organizacije i volje da se to na neki način istraži. Ja sam svjestan činjenice kako ti počinitelji ovog gnjusnog zločina vjerojatno više nisu živi, ali mi kao narod niti ne tražimo počinitelje pojedince. Mi samo tražimo da se ti ljudi na jedan dostojanstven kršćanski, katolički način pokopaju. Da se istraži i sazna što je istina i da se postave temelji da se to više nikad ne ponovi.” – napomenuo je župan Ivan Anušić koji je također naglasio kako je prvi puta na Crnom potoku, te da je i na drugim stratištima diljem Hrvatske slična ili posve ista priča.
“Znači individualno ljudi koji žele istražiti te saznati pravu istinu o svojim nestalim moraju to sami činiti. Sustavno se to ne radi i ne traži se. Država je to praktično zanemarila pa čak i onemogućavala takvo istraživanje. Mislim da su sad stigla malo drugačija vremena i drugi ljudi koji će ove zločine i iz Drugog svjetskog rata, ali i iz Domovinskog rata kojih ima također puno, istražiti i procesuirati.” rekao je među ostalim nakon komemoracije župan Osječko baranjske županije Ivan Anušić.
U svom govoru gradonačelnik Grada Našica Josip Miletić je naglasio kako ovaj zločin koji se dogodio u blizini Našica nipošto ne smije biti zaboravljen.
“Do sada kao predsjednik Gradskog vijeća svake godine sam dolazio na Crni Potok, pa sam naravno tu i sada. Danas je 72. obljetnica kako obilježavamo ovu tragediju, a posebno se zbog toga moramo sjetiti svih žrtava koje su ovdje svoje živote položili, kao i svih žrtava u Domovinskom ratu. Njihove žrtve, njihovi životi nisu izgubljeni uzalud i to je ono što mi nikada ne smijemo zaboraviti. Hrvatska je danas neovisna slobodna država koju trebamo nastaviti izgrađivati. Sve ovo što je na Crnom potoku učinjeno, taj užasan zločin, on se ne smije zaboraviti i ta zadaća je itekako na nama. Moramo pričati, moramo pisati i moramo biti aktivni, uostalom kao što smo to i sada učinili na ovu 72. obljetnicu. Zbog toga se ovom prilikom zahvaljujem našem županu Ivanu Anušiću koji je kao izaslanik premijera gospodina Andreja Plenkovića bio danas tu s nama na Crnom Potoku. Isto tako zahvaljujem se i organizacijskom odboru Crnog Potoka, a i našoj braći franjevcima na ovoj održanoj svetoj misi. Pogotovo se zahvaljujem fra. Zoranu Bibiću koji je danas u propovijedi rekao puno toga što je važno za Crni Potok i žrtve koje su tu stradale. Ja ću se također sigurno u budućem razdoblju brinuti da se ovakve stvari nikada ne zaborave, a isto tako ću dati sve od sebe kako bi uspjeli napraviti naš Grad Našice još boljim i uspješnijim u budućnosti.” rekao je među ostalim nakon komemoracije gradonačelnik grada Našica Josip Miletić.