Noa Devald – Pismo dana prognana

Teški li su ovi dani

Kada blijedo sijat znaš.

Moji krivi putovi

I znojne večeri uz kratke fitilje i odaje

Glasniji su no moja ti.

Čut ću te

I opet čut ćeš me,

Samo daj da bijesa prebolim.

Glasniji su no moja ti.

Teški li su ovi dani

Kad zbog tebe malo patim.

Al’ kad prođeš

Pa te sretnom vidi

U nekom kaputu tuđem,

Nadam se ne ubrzo,

Ali tugovat ću snažno punim putem.

U snazi što gajim

Za sasvim krive žari

I muči

I huči

I nasilno me na plač tjera,

Ali ja se bez tebe ne dam.

Plačem zdrav

Samo ako sam u nečijem srcu prognan.

Teški li su ovi dani

Kada blijedo sijat znaš.

Čut ću te ja i moji sni

I opet čut ćeš i mene ti.

 

Ilustracija: Marlena Mršić i Borna Mršić

Pročitajte još