Prije nekoliko dana, na neku redovitu temu portala, nogometa naravno, uz slikoviti i originalan nadimak netko me poistovjetio sa gospodinom koji se dotakao teme jedne utakmice jer je, po njegovom sudu, jedini pismen i poznaje situaciju! Hvala na komplimentu, trebao bi reći i čestitati na pronicljivosti i detektivskim aspiracijama! Ali zaista nema potrebe objašnjavati, ne daj bože pravdati se i dokazivati, kako ja nemam veze s time. Maskenbal je prekrasna stvar, maske su sve kreativnije i podložnije promjenama. Upravo jedna takva premisa potakla me na priču o komentarima (ovim vašima, ovdje dolje) ispod tekstova na portalima. Kasnije sam lijep komad vremena potrošio na razgovor s prijateljima na tu temu. Naime, iz istih ili sličnih razloga reakcija, najnovija u nizu poznatih i priznatih kolega koji su urednike i administratore na svojim portalima zamolili da blokiraju bilo kakav čitateljski komentar ispod svojih tekstova, zabranili su mogućnost da se bilo kakva nepodojena šuša posere na njihovo ime, ali i na prezime svih članova njihovih obitelji. Razlog je krajnje jednostavan – potpiši se, pa onda seri po meni potpisanome, ne javljaj se ako nemaš muda stati i srati iza svojeg imena i prezimena.
Švedska je prije koju godinu zabranila sve internetske komentare (ove vaše dolje) ispod svakog potpisanog novinarskog teksta. Jednostavna je ta logika: moraš se jako u životu potruditi da bi tvoj stav bio iole relevantan u javnosti, a da bi taj stav ikome uopće postao imalo bitan, moraš se i stalno potpisivati pod njega. Ili jednostavno baljezgaj po birtijama, kao do jučer, a ne po javnom prostoru. Prevedeno na hrvatski – želiš li mi reći da sam kreten, okot, lopov, reci mi tko si ti, barem ime i prezime! Ne skrivaj se iza maske, virtualnog nadimka, ne zaklanjaj svoju nepismenost i najniže nagone iza krhkog privida anonimnosti, nego postupi isto kao i ja: potpiši se. Neće nikome od nas na grobu pisati ni “posjetitelj 8637”, niti “nasicanka”, čovječe! A ako se s time ne slažeš – nemaš me pravo javno komentirati!
| {module Adsense – Slika – kocka} |
Dug je put pred nama Hrvatima, da dostignemo stoljećima sanjane europske civilizacijske tekovine, demokratske slobode i slične zapadne izmišljotine, znamo to svi skupa, pa se ja zasad još neću povoditi za primjerom sve brojnijih kolega i kolegica kojima se (baš kao i meni, da ne bi bilo zabune) zgadilo to gnjecavo meškoljenje pod potplatima vlastitog teksta. Neka meni vas, nema meni dražeg nego činiti ljude sretnijima, ako sve vas koji znate popljuvat i klevetat sve i svakoga to usrećuje!
Ali, ipak, u pauzi između dviju psovki i uvreda (meni ili ikome koga u tekstu spominjem, svejedno) razmislite o tome koliko se te vaše žuči, prsnute uvis, vrati pošiljatelju. Razmislite o tome kako se vaš bijes, i sve drugo najgore u vama, vraća nazad: možda ćete već danas imati bliski susret s vozačem koji je i u prometovanju preuzeo manire s interneta na kojem provodi nekoliko sati na dan. Ili s nogometašem kojem je vrijeme na treningu, utakmici ili ono što bi on trebao biti samo nužna pauza između dva nepismena izbljuvka na nekom forumu.
Ako ne danas, sutra sigurno, susrest ćete se s vlastitim odrazom u stvarnom svijetu, u kojem više neće vrijediti ništa osim psovki, uvreda i udaraca, baš kako to ide u modernom svijetu fejsbuk prijateljstava i virtuale, u kojoj razliku između «sranja» i «stanja» čini tek jedno krivo napisano slovo. Razmislite malo o tome, ako još imate čime, prije no što dolje napišete svoj komentar. Naravno, itekako ja znam da vi najbolje znate, bolje od ikoga, što bi trebalo napraviti i sa hrvatskom nogometnom reprezentacijom i s PDV-om i sa Vladom i s nogometnim sucima i s porezima i s mljekarima i sa braniteljima i s koječim još, ali ipak – razmislite o ovome gore. Razmislite o stravičnoj mogućnosti da svoje komentare i dalje ostavljate gdje god želite, ali samo pod svojim pravim imenom. I s e-mail adresom na koju vam se može odgovoriti, jedan na jedan.
Strah vas je i pomisliti na takvo što, zar ne? Svijet u kojem je osobna sloboda proporcionalna osobnoj odgovornosti, pretpostavljam da je zadiranje u privatnost i teško izborene demokratske slobode. Lakše je, naravno sakrivati se iza maske, nečijeg imena, stila, uratka! Jer život je maskenbal zar ne ?!?!
(Teks:Igor Tonković – Kolumnist)
{module Adsense 728x 90-slikovni}