Na spomen području Crni potok u subotu je održan komemorativni skup kojim je obilježena 70. obljetnica tragedije u lipnju 1945. kada je jugoslavenska vojska likvidirala nekoliko stotina pripadnika vojnika i civila te 20. godišnjica izgradnje spomen obilježja.
Misu za sve žrtve Crnog potoka predvodio je fra Zoran Bibić, župnik i gvardijan franjevačkog samostana u Našicama koji spomenuo kako je Crni potok, nažalost poznat po crnim djelima.
„Ovaj Crni potok, na žalost poznat je po crnim djelima onih koji u divotama prirode nisu nalazili nadahnuće, nego su im šume bile sredstvo da sakriju svoje zločine. Ova komemoracije na Crnom potoku i drugdje kao da nam potvrđuju drevnu istinu, da Bog sve vidi i da se istina prije ili kasnije sazna, i da će sva ljudska djela, pa i ona najmračnija biti otkrivena. A to bi nam trebala biti kočnica u zlu i poticaj u dobru. Počinili su zla djela, misleći da to mogu sakriti pred očima ljudi. Ako su nešto uspjeli sakriti pred ljudima, nisu to mogli pred Bogom. Sva ljudska djela, bila dobra ili zla, izaći će na vidjelo, prije ili kasnije“ – rekao je fra Zoran Bibić.
„Ovaj Crni potok, na žalost poznat je po crnim djelima onih koji u divotama prirode nisu nalazili nadahnuće, nego su im šume bile sredstvo da sakriju svoje zločine. Ova komemoracije na Crnom potoku i drugdje kao da nam potvrđuju drevnu istinu, da Bog sve vidi i da se istina prije ili kasnije sazna, i da će sva ljudska djela, pa i ona najmračnija biti otkrivena. A to bi nam trebala biti kočnica u zlu i poticaj u dobru. Počinili su zla djela, misleći da to mogu sakriti pred očima ljudi. Ako su nešto uspjeli sakriti pred ljudima, nisu to mogli pred Bogom. Sva ljudska djela, bila dobra ili zla, izaći će na vidjelo, prije ili kasnije“ – rekao je fra Zoran Bibić.
Komemoraciji su bili također prisutni predstavnici ogranaka Hrvatski domobran iz Slatine, Orahovice, Petrinje, Gornje Bistre, Iloka, Rijeke, Križevaca, Osijeka, Valpova, Požege, Daruvara, Zadra, Duge Rese i Karlovca.
Komemorativni skup organiziralo je nekoliko udruga uz potporu Grada, a na značaj tužne obljetnice crnopotočke tragedije i ove su godine, prigodnim govorima podsjetili su predsjednik našičkog ogranka Udruge Hrvatski domobran Željko Tomić i gradonačelnik Krešimir Žagar.
U svom govoru, između ostaloga, gradonačelnik Žagar je zahvalio svima koji su došli na ovo mjesto stradanja, ali i sjećanja te je naglasio kako je Crni potok vječni svjedok užasna kraja mučenika križnog puta, koji su voljeli svoj narod i domovinu.
„Veliko hvala našičkim planinarima sekcije Sv. Bernard i svim hodočasnicima koji su i danas pješice prošli križni put mučenika Crnog potoka. Hvala i onima koji nisu bili u mogućnosti doći ovdje, ali s nama su, sjedinjeni u pjesmi i molitvi, i sjećanju na naše hrvatske mučenike. Vrijeme koje žrtvujemo boraveći ovdje, kilometri koje ste mnogi od vas proputovali, sati pješačenja, samo su simbolični u odnosu na strašnu žrtvu prinesenu upravo ovdje prije točno 70 godina. Ubijani su ljudi jer su voljeli svoj narod i svoju domovinu. Teško nam je uopće i zamisliti njihovu nevjericu, tugu i bol. Nije to bilo neko drugo vrijeme, drugačiji ljudi. Jednako kao i mi danas imali su svoje osjećaje i uspomene, imali jednaku brigu za svoje danas i sutra, za posao i kruh, imali svoje roditelje i prijatelje, imali svoje potomke, nas. Ovaj tihi Crni potok vječni je svjedok njihovog užasnog kraja, njihovih zadnjih misli i osjećaja. No svjedoci ste i svi vi ovdje okupljeni, vi koji ne dozvoljavate da se zaboravi sva patnja i stradanja koju je prošao hrvatski narod. Upravo zbog toga još jednom svima od srca hvala što ste i danas ovdje, što ćemo i danas svetom misom prikazati žrtvu naših hrvatskih mučenika. Želim Vam da Vas na životnom putu prati zagovor našega nebeskog zaštitnika, sv. Antuna Padovanskog, da se sretno vratite svojim domovima i da se dogodine ponovno okupimo ovdje, na našem tužnom Crnom potoku!“ – rekao je među ostalim gradonačelnik grada Našica Krešimir Žagar.
Željko Tomić predsjednik našičkog ogranka Udruge Hrvatski domobran je među ostalim rekao.
„Prošlo je 70 godine od tragičnih lipanjskih noći godine 1945., kada je ovdje nakon strašnog križnoga puta od Bleiburga, svoju golgotu i smrt mržnjom osvetnika našlo mnoštvo hrvatskih mladića i muževa. Bili su nenaoružani, nikome više opasni, po međunarodnom pravu zaštićeni. Njih je pratila vojska zvana Narodnooslobodilačka, koja nije poštivala međunarodne norme, nije poštivala ljudsko dostojanstvo ni pravo na život. Ta tzv. Narodnooslobodilačka vojska, dovodila je ovdje u nekoliko navrata po više stotina zarobljenika te ih masakrirala. Zločin je sustavno zataškavan. Sve se je odvijalo pred vojnim vlastima kotara Našice kao i zapovjedništvom partizanskih zapovjednika, mnogi našičani sigurno znaju koji su to ljudi bili. Tada je ova predivna šuma odjekivala pucnjima pušaka i strojnica, odjekivala je beznadnim jaucima ranjenih i umirućih. Oni su bili dotučeni, sjekirama i budacima, vilama i noževima, od lokalnog srpskog stanovništva. Spomenuti alat civilnih pomoćnika ubijanja pronađen je na ovom mjestu, a koji su to civilni pomoćnici bili, dobro je znano svima nama Unatoč tome što su Zoljančani potajice gledali dovođenje kolona, slušali pucnjeve i jauke, egzekutori su vjerovali u tajnost svoga zlodjela. Zadah smrti i straha širio se našim krajem. Ali tajna nije sačuvana. Bujice su pretvarale Crni potok u krvavi, crveni potok. Uz dotadašnji šapat o prolazećim kolonama smrti, potok je pokazivao jasan trag onoga što se tu zbivalo. U strahu i tajnosti, ljudi su dolazili na ovo mjesto i vidjeli nekoliko ogromnih grobišta, pokrivenih granjem i zemljom koja je disala od mnoštva ljudskih tijela u raspadanju. Njih je prekrila tama Crnog potoka i ove prekrasne šume. Nitko ne zna koliko je ovdje ljudi poubijano, ali temeljem vjerodostojnih svjedočenja, brojka prelazi 1600 osoba, a možda i po ponekim naznakama i do 5000 osoba. Nedavno je otkriveno još jedno grobište u selu Velika Londžica. Čovjek čisti radilište te na dvadeset-trideset centimetara dubine izvali veći broj ljudskih kostiju. Kako to da su sva grobišta bila zaklonjena ili šumom ili pravoslavnim selima. Prolazile su godine i desetljeća, a da se o ovom zlodjelu nije smjelo javno govoriti. Šutnja je u bivšoj nam državi trajala 45 godina s time da su hrvatski emigranti u inozemnim publikacijama svjedočili o tom zlodjelu. Mnogi su pisali o tim zlodjelima ali ja ću nabrojiti samo neke i to naj istakutnije: Antun Čulić, prof. Branko Kranjčev i Đuro Mikašek.“
Isto tako gospodin Tomić je spomenuo i one koji su s našičkog kraja ovdje ubijeni.
“Ove žrtve u većini nije nitko popisao, no dopustite mi da ipak pročitam imena onih za koje znamo da su ovdje ubijeni s područja bivše Općine Našice. To su: Milan Gašparović, Mijo Došen, Martin Blaško, Josip Grahovac, Dragan Grahovac, Ivica Kic, Antun Pipek, Mijo Špek, Božo Žarković i Đuro Kalamiza svi iz Đurđenovca, Stipe Nekić iz Brezika, Josip Ivanuša iz Našica, Antun Divjanović i Ivan Ušak iz Donje Motičine, te Beno Peić iz Klokočevaca. Njihovoj rodbini nazočnoj ovdje izražavam najdublju sućut, kao i svima koji misle da njihovi najbliži leže na ovom mjestu svetog hrvatskoga tla. Danas smo se okupili kao vjernici da odamo počast svim žrtvama hrvatskog naroda. Posebno se okupljamo na ovim mjestima u molitvi i vapaju tražeći mir i spokoj svima nevino ubijenima.” – rekao je među ostalim Željko Tomić.
Okupljenima se obratio i predsjednik udruge Hrvatski domobran na nacionalnoj razini Nikola Matičić, kazavši da je Crni potok jedno od 900 grobišta i jama koje su pronađene u Hrvatskoj. Gospodin Matičić je istaknuo potrebu da se komunistički zločin na Crnom potoku ne zaboravi.
„Nalazimo se na mjestu zločina kojeg su počinili bolesni umovi, a još bolesnije slušati je danas one koji ove zločine niječu, a ove žrtve proglašavaju krivim. Poznato nam je da je samo u Republici Hrvatskoj više od 900 grobišta i jama te još toliko na području bivše države, a da nitko od naredbodavaca i počinitelja nije procesuiran. Jedan od primjera je ovaj crni potok. Naša je dužnost i obveza pohoditi ove tiho i sveto mjesto i sjetiti se ljudi koji su ovdje ubijeni samo zato jer su voljeli crkvu, svoj narod i domovinu. Ovdje je stradala inteligencija, poduzetnički sloj i veliko mnoštvo radničkoga i seljačkoga svijeta. Hvala svima za svaki kilometar koji ste prešli da biste se poklonili ovim žrtvama rata i poraća. Obećajemo ovim žrtvama da će uvijek biti u našim mislima i molitvama, a dužnost nam je da mlade naraštaje upoznajemo s ovom tužnom i bolnom istinom”.
Nakon svete mise, kod spomen obilježja među ostalima vijence su položili i svijeće zapalili potomci i rodbina pobijenih, gradonačelnik grada Našica Krešimir Žagar, dogradonačelnik Stjepan Pintarić, predsjednik Gradskog vijeća Josip Miletić i vijećnik Ivan Keglević, predsjednik Županijske skupštine Antun Kapraljević i županijski vijećnik Ivica Čeme i Antun Vuković, udruge proisteklih iz Domovinskog rata te Udruge ratnih veterana Hrvatski domobran.
{gallery width=150 height=100}Slike_tekstovi/2015/6mjesec/22/v2{/gallery}