Kada su 5. prosinca 1991. snage JNA i četnici, nakon strahovite topničke pripreme, krenuli u konačno osvajanja grada Osijeka općim oklopno – pješačkim napadom, najjači prodor usmjerili su kroz šumu Rosinjača na južnom prilazu gradu. Zbog toga što na tom pravcu nije očekivan veći prodor srpskog agresora, položaje u šumi Rosinjača držale su samo snage ojačane desetine 106. osječke brigade HV (svega 16 hrvatskih vojnika).
U neravnopravnoj borbi, pokušavajući zaustaviti prodor daleko jačeg i brojnijeg neprijatelja (u snazi oklopno – mehanizirane bojne), toga dana izginuli su svi hrvatski branitelji u šumi Rosinjača. Međutim, njihova žrtva nije bila uzaludna jer su svojim otporom na kratko zaustavili neprijatelja, omogućivši konsolidaciju obrane na drugim prilazima Osijeku.
Poginuli u Rosinjači su:Salko Ahmić (44), Ivica Babaja (27), Pavao Begonja (30),Stjepan Ezer (30), Damir Farago (32), Berislav Genčić (20),Zoran Gnjatović (29), Ivan Hap (40), Zoran Kišasondi (24),Siniša Knežević (26), Mladen Milanković (35), Davor Milas(18), Matija Olujić (19), Ivan Sekanić (38), Goran Stjepanović (21) i Mihajlo Pelegrin (42).
Trkači iz Našica i okolnih mjesta, povodom tog događaja trčali su 20 km za poginule hrvatske vitezove kako njihova žrtva ne bi bila zaboravljena.
