Predstavnici Malih humanitaraca 6.d razreda, Adam Ivanušec i Filip Koš te učiteljica Đurđica Mašić iz OŠ kralja Tomislava Našice čestitali su 100. rođendan gospodinu Pavi Ivančiću, u sklopu projekta “Čestitamo rođendan najstarijim osobama našičkog kraja”, koji je imao svrhu međugeneracijskog zbližavanja najstarijih i najmlađih predstavnika našeg društva. Projekt je usmjeren najstarijim osobama u našičkom kraju koje žele razveseliti posjetom, zajedničkim druženjem, razgovorom, čestitkama i darovima.
Pavo Ivančić
U petak 11. veljače 2022. godine u ime Malih humanitarca Adam Ivanušec, Filip Koš i učiteljica Đurđica Mašić posjetili su gospodina Pavu Ivančića, jednog od najstarijih stanovnika našičkoga kraja, i čestitali mu 100. rođendan. Prilikom posjeta saznali su kako se nekad živjelo i kako se sada živi.
Gospodin Pavo Ivančić živi u Vukojevcima, ima 100 godina i najstariji je u selu. Rođen je 11. veljače 1922. godine u Vukojevcima. U svojih 100 godina živio je u pet različitih država: Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, Kraljevina Jugoslavija, Nezavisna država Hrvatska, Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija i Republika Hrvatska. Završio je osnovnu školu. Majka Jula koja je rodom iz Podgorača i otac Antun rodom iz Vukojevaca, imali su njega, a Pavo je imao polubrata Matiju. Prije polaska u školu veći dio djetinjstva je proveo u Podgoraču. Poslije 2. svjetskog rata u 25. godini oženio se u Vukojevcima. Supruga i Pavo dobili su dva sina, Franju i Luku. Ima 6 unuka i 12 praunuka. Teško su živjeli. Obitelj se bavila poljoprivredom i obrađivali su 10 jutara zemlje. Imali su bijele svinje koje su uzgajali u šumi i hranile se žirom, krave, kokoši, konje kojima su orali zemlju. Sadili su kukuruz, žito, suncokret, krumpir i prodavali ih na tržnici. Svake je godine išao u šumu tijekom zime praviti drva za ogrjev za sebe i za prodaju. Na taj je način zarađivao novac za život. Uzgajali su i razne vrste povrća, a višak prodavali. Svake su godine imali svinjokolju, pravili kobasice, slanine, krvavice, čvarke…
Hobi mu je bio pletenje sepeta, korpi, košara, metlica od sirka, koje je izrađivao tijekom dugih zimskih i hladnih dana. Otac ga je naučio praviti te proizvode i prodavao ih je. Uživao je hodati šumom i brati gljive. U mladosti je jeo za doručak žgance, zafriganu juhu i rajčice kada je bila sezona. Volio je jesti grah s kobasicama, slaninom i debrecinkom, kiseli kupus s mesom, ne voli jesti jako ljuta, slana jela i jako slatke kolače. Poslije ručka ponekad bi popio pivo ili vino, a sada voli popiti sok od narandže koji razrijedi s vodom. Od kolača je najviše volio jesti gužvare, supitu, pitu s jabukama, kolače s dizanim tijestom (kiflice), fanjce (lepinjice).
Do prije dvije godine sam si je kuhao i pravio ručak koji je uvijek morao imati barem malo mesa, a petkom obvezno posti. U mladosti, a i sad, voli slušati bećarce. Kao mali po zimi su se sanjkali kod doma na vrećama, malim sanjkama, grudali se. Ljeti su se loptali te rabili loptu od konjskih dlaka, natjecali su se tko će brže doći do cilja tjeranjem drvenog štapa po željeznom obruču od bureta po cesti ili livadi. Igrali su igru tučvanje sa štapovima. Igrale su dvije ekipe, a cilj igre je bio očuvati krug koji su napravili na zemlji oko sebe da limenka, kvrga od drveta ili krpena lopta ne uđe u taj krug.
Oženio se 1947. godine i kupio je zemlju u Vukojevcima, gdje je gradio kuću s prijateljima. Tri prijatelja i on sami su pravili cigle za kuću. Glinu su ručno miješali s vodom motikama ili su nogama gazili po blatu, a nju su uzimali s pašnjaka Srdelovca. Pravili su sami peći za pečenje cigle. Ugljen su dobili sa željeznice, sijeno i slamu su potpalili i napravili oko 40 000 tisuća cigala, od kojih su napravili kuće, a druge su prodali kako bi mogli živjeti.
Boravio je pet godina u 2. svjetskom ratu, od 1941. do 1945. godine. Borio se u 3 vojske. Kući se vratio tek 1947. godine.
Pitali smo kako danas provodi dane, a gospodin Pavo je odgovorio da je u svom životu bio zdrav, a sada malo teže hoda, uz pomoć štapa, malo slabije vidi i čuje. Ljeti se druži s prijateljima sjedeći pred kućom, razgovaraju i prisjećaju se kako je nekad bilo. Do prije godinu dana je sam cijepao drva i sadio vrt. Uzgajao je luk, paradajz i lubenicu. Najviše voli gledati emisiju “Lud, zbunjen, normalan“. Tajna je njegove dugovječnosti zdrava hrana, rad i puno kretanja. S 90 godina još je vozio bicikl. Brigu oko gospodina Pave vodi uža obitelj. Tek 2021. prvi put uspio je dobiti mirovinu, nacionalnu mirovinu koja iznosi 800,00 kuna.
Hvala unucima Draženu Ivančiću i Josipi Ivančić Dević te njezinom suprugu Ivanu Deviću koji su nas dočekali i omogućili da se družimo s gospodinom Pavom, provedemo lijepe trenutke i doznamo o njegovom životu te Zoranu Mašiću za prijevoz. U ime Malih humanitaraca učenici i učiteljica darovale su prigodne darove. Čestitali su rođendan, poželjeli mu puno zdravlja i sreće te izrazili želju za posjetom na njegov 101. rođendan.