Našički planinarski put ove godine slavi 50 godina svog postojanja. Našički planinarski put osnovan je 1968. godine i jedanaesta je osnovana obilaznica u Hrvatskoj što Našice i Krndiju čine prepoznatljivima na planinarskoj karti Hrvatske. U subotu smo obišli veliki dio NPP-a s našim gostima iz Vojvodine. Njih 20 zajedno s našim članovima krenulo je od Paulinovca s kojeg smo se popeli na Lončarski vis. U višim dijelovima planine snijeg je gotovo okopnio. Dan je započeo okupan suncem koje je kasnije nestalo. Odlično raspoloženi gosti uživali su u prošao da mu noge nisu bile mokre. Nastavljamo prema Slatinskom jarku u kojem je snježno nevrijeme i posljedice ostavilo traga mnogobrojnim porušenim stablima. Prepreke uspješno zaobilazimo i na Bedemgradu radimo veću pauzu i odmor. Spuštamo se prema Paulinovcu gdje nam naši vrijedni planinari pripremaju slavonske delicije. Uživamo, razmjenjujemo darove, dogovaramo daljnju suradnju i posjet Subotici. Iako mokrih nogu, zadovoljstvo na licima mnogih bilo je očigledno. Velika zahvala gostima na odličnom društvu i suradnji. NPP ove godine zaista zaslužuje da ga promoviramo i obnovimo u potpunosti i zbog velike obljetnice, ali i predjela kojim prolazi, a to su neki od najljepših planinskih prizora kojima smo darivani i čije ime ponosno nosimo.
U nedjelju je devet članova planinarskog društva „Krndija“ plus jedan četveronožac otišlo od Orahovačkog jezera prema najvišem vrhu Krndije – Kapovcu. Na tom putu obišli su Ružicu grad i Stari grad, ali i vidjeli bezbroj lijepih prizora te poneku divlju svinju. Temperatura je bila ugodnih, i iznenađujućih, plus devetnaest stupnjeva tako da su imali priliku vidjeti kako se dva godišnja doba pozdravljaju i kako sunce svojim zrakama ispraća zimski snijeg, a jaglaci i visibabe već cvjetaju u nestrpljivom iščekivanju proljeća.
Tišina i mir smiruje dušu
Ekipu su većinom činile mlade snage društva tako da je kao i obično put prošao u šali i veselju, a samo se na pokojem većem brdašcu mogla čuti tišina i osjetiti umor. Umor se brzo zaboravio kad su stigli na odredište Kapovac i vidjeli prizor s vidikovca pred kojim bi malo tko, a kamoli ljubitelj prirode i planina, mogao ostati ravnodušan. Ekipi je bilo teško rastati se od tog pogleda pa su se na Kapovcu neko vrijeme i zadržali uz obveznu planinarsku opremu – slaninu, kobasicu, kolače i rakiju. Nakon toga okinula se i pokoja zajednička fotografija, što kao i obično, nije prošlo bez smijeha, a zatim se krenulo natrag malo drukčijim putem. Svima je bilo toliko ugodno da su i zaboravili pratiti markacije, međutim vođa puta je to na vrijeme primijetio i poveo društvo u pravom smjeru. Ekipa se kasnije i podijelila na dvije staze, jedni su htjeli vidjeti jezero na eksploatacijskom polju Hercegovac koje plijeni pažnju svojom zanimljivom bojom, dok su drugi otišli uživati u prirodi drugim putem. Međutim, kako to obično biva na kraju petosatnog puta svi su se opet našli na soku od pšenice i još jednom prepričali doživljaje s ovog, ali i drugih izleta i zatim se s umorom, ali i osmijehom na osunčanim licima pozdravili, ali samo do sljedećeg izleta, jer kako su sada već svi naučili: umor prolazi, a zadovoljstvo ostaje!
[aigpl-gallery-slider id=”17565″]