Rukometaši Nexea osvojili su drugo mjesto na 6.Međunarodnom memorijalnom turniru „Bogdan Rodić“ u Novome Sadu.
Nakon uvodnoga poraza od prvaka Srbije „Vojvodine“, Gromovi su pobijedili beogradski Partizan i „Kaustik“ iz Volgograda.
Rezultat posebno veseli u svijetlu činjenice da je „Vojvodina“ u završnom dijelu priprema za kvalifikacije za Ligu prvaka, „Partizan“ prepun iskustva iz Lige prvaka, a ruski „Kaustik“ momčad koja igra izuzetno jak, dapače i grub rukomet prepun kontakata, a uz to su i fizički izuzetno jaki i visoki. Dugo nismo igrali protiv takve momčadi i ovo je igračima sigurno odlično iskustvo i dokaz kako mogu funkcionirati i u ovako teškim utakmicama.
„ Turnir nam je bio izuzetno koristan, čestitam dečkima na pobjedi protiv Kaustika i osvojenom drugom mjestu. Rusi su bili jako težak i zahtjevan protivnik, uspjeli smo kontrolirati utakmicu od početka do kraja i, uz puno uloženoga truda, na kraju pobijediti. Kada sve zbrojimo turnir je bio odličan – igrali smo protiv tri, po stilu igre, različita protivnika što nam je koristilo jer smo bili u mogućnosti isprobavati razne stvari i situacije. Svi su igrači dobili priliku, neki više neki manje. Vidjeli smo gdje smo u ovoj fazi priprema, turnir nam je dao neke smjernice za daljnji rad. Očekuje nas još puno posla.“ – riječi su trenera Nexea Zdenka Kordija po završetku Memorijala „Bogdan Rodić“.
Jedan od najiskusnijih igrača našičkoga kluba, Franjo Lelić, bio je kratak i jasan.
„ Odličan i vrlo koristan turnir. Uz činjenicu da smo u prvoj fazi priprema i da imamo puno novih igrača rezultatom možemo biti jako zadovoljni. Pokazali smo veliki potencijal ove momčadi i to nas sve veseli.“
Turnir je osvojio domaćin, novosadska Vojvodina, Nexe je drugi, Kaustik treći, Partizan četvrti. Za najboljega igrača turnira proglašen je Saša Marjanac iz Vojvodine, najbolji strijelac je Miloš Kostadinović iz Partizana, a najbolji vratar Andrey Dyachenko iz Kaustika.
Domaćini su se i ove godine potrudili i organizirali još jedan vrhunski rukometni spektakl. Hvala Vam na svemu, a slijedeće se godine vraćamo po veliku „kantu“.
