Ako želite da dijete kroz svoj razvoj iskoristi sav svoj potencijal, nauči se samo zabaviti, dok istovremeno izvrsno i svjesno sluša i pamti, treba itekako voditi računa u vremenu koje dijete provodi pred ekranima.
Štoviše, stručnjaci savjetuju kako dijete do 2. ili 3. godine uopće ne bi trebalo gledati u ekrane. Ovu zvuči kao noćna mora svakog roditelja, no zapravo je mnogo lakše nego što vam se čini. Izbacivanje ekrana iz upotrebe zahtijeva određeno vrijeme i proces, no kada dijete nauči provoditi vrijeme bez ekrana, postaje vrlo jednostavno.
Koliko vremena bi djeca trebala provoditi pred ekranima?
Pripremite se, odgovor je u najmanju ruku šokantan – minimalno. Znači ne postoji preporučeno vrijeme jer kod male djece i kod djece predškolske dobi gdje njihove obaveze nikako nisu vezane uz ekrane (kao što je to često slučaj kada krenu u školu) nisu pokazani apsolutno nikakve pozitivne strane boravka pred ekranima, već samo negativni učinci. Učinak ekrana na mozak malene djece pokazuje negativne i nepovratne štetne posljedice.
Ekrani nisu predviđeni da budu dadilje
Ekrani su odlično ekspresno rješenje za odglumiti virtualnu dadilju, no treba ovu opciju koristiti vrlo racionalno. Ako imate novorođenče u kući i starijem djetetu se baš u tom trenutku ne možete posvetiti, ekran će svakako pomoći, no oni ne trebaju i ne smiju biti opcija “linije manjeg otpora”. Zato je cilj naviknuti dijete na zabavu bez ekrana i ono će se odlično samo zabavljati. Svako rutinsko korištenje ekrana malo po malo potiče dijete da se zaboravi samo zabavljati.
Ekrani stvaraju ovisnost i to za cijeli život, stoga učinimo koliko je u našoj moći da taj problem smanjimo. Mozak se uz korištenje ekrana razvija potpuno drugačije nego što je to prirodno predviđeno, vrijeme pažnje se zabrinjavajuće smanjuje, dijete sve teže kontrolira svoje reakcije, a dokazano se povećava i agresija kod djece. Maleni mozak stvoren je da bi se razvijao maštom i fizičkom aktivnošću, dok kod gledanja u ekrane sve od toga izostaje.
Razvoj mozga kod djece
Iako na bezbrižne mališane gledamo kao na djecu koja nemaju puno zanimacije i zadataka, često zaboravljamo da njihov mozak i njihovo tijelo imaju mnogo toga još za naučiti i savladati u toj dobi. Maštanje, igre kockicama, druženje s djecom, kuhanje, penjanje, proučavanje knjiga, sve su ovo aktivnosti koje uvelike potiču na razvoj mozga baš kako je priroda to planirala. Tako se razvijaju brojne vještine i kreativnost, ali i osjećaj za svijet oko sebe, kao i osnove matematike.
Zabranjeno voće je najslađe?
Argument je ovo koji roditelji često koriste kada je mnogo toga vezanog uz odgoj u pitanju. U prvom redu, ovo se uglavnom koristi kao argument kod formiranja djetetove prehrane i to najčešće kada se djetetu nude neke nezdrave namirnice. Vjerujući da će dijete tokom života biti umjereno u namirnicama koje su mu uvijek dostupne, dok će imati pretjeranu želju konzumirati stvari koje mu se brane.
Kod malene djece, kada je ujedno i korištenje ekrana najrizičnije, ovo funkcionira sasvim u redu. Razlog tome je jednostavno to što su premaleni i nisu još uvijek u stanju preispitivati vaše odluke, kako o izloženosti ekranima, tako i o ispijanju previše sokova ili konzumaciji slatkiša. Ako se bojite dugoročnih posljedica u smislu da će vaše dijete biti drugačije od drugih, da bi se moglo susresti sa osudom okoline i slično, uvijek je moguće postupno i ograničeno uvoditi “zabranjeno voće”.
Računala i TV ne spadaju u isti koš?
Računala možemo smatrati bolji izborom od gledanja TV-a, računala su interaktivna, djeca mogu više naučiti, no treba imati na umu da maloj djeci svakako treba ograničiti pristup. Negativna strana računala jesu igrice koje također mogu stvoriti ovisnost, a istovremeno i poticati na nasilno ponašanje.
Kada je u pitanju nasilno ponašanje, podjednako opasnim možemo smatrati sve opcije ekrana. Istraživanja su pokazala kako se i na TV-u nasilje pojavljuje već u animiranim filmovima namijenjenima djeci, tako da nije dovoljno “zabraniti” im gledanje sadržaja za odrasle. Američka akademija dokazala je da gledanje nasilnog sadržaja može uzrokovati to da djeca postanu imuna na nasilje i posljedice koje sa sobom nosi, prihvaćanje nasilja kao načina za rješavanje problema, imitiranje nasilja i identificiranja sa likovima.
Kako ograničiti vrijeme pred ekranima?
Brojni psihijatri predlažu da se djeca na sljedeće načine zaštite od nasilja na ekranima:
- Obratit posebnu pažnju što djeca gledaju na ekranima
- Ograničiti vrijeme pred ekranima
- Ukloniti ekrane iz dječje sobe gdje mogu konzumirati sadržaj bez vašeg nadzora
- Pričajte o nasilju i koliko je ono neprihvatljivo u stvarnom životu
- Komunicirajte o sadržajima i količini vremena pred ekranima i sa drugim roditeljima vršnjaka vašeg djeteta
Aktivnosti koje će djecu zabaviti bolje i kvalitetnije od ekrana
Pronaći adekvatnu zamjenu ekranima često je veći izazov za roditelje nego za djecu. Kako pronaći način za zaokupimo pažnju djeteta vodeći se svim benefitima koje dijete ima od društvenih aktivnosti?
Stvorite zajedno kao obitelj svoju staklenku ideja. Da, doslovno staklenku napunite idejama. Sve što vam je potrebno je staklenka, papir, kemijska i mašta. Isprva će možda biti teško, no kada se cijela obitelj uključi ideje bi se mogle nizati jedna za drugom. Zapisanu ideju smotaj i ubaci u teglicu. Svaki put kada nekome od ukućana bude dosadno bez ekrana, neka izvuče jednu ideju i neka zabava počne!
Izvor: Mimin kutak, foto: freepik