Naša stvarnost svakodnevno nas upozorava na činjenicu da smo ovisni jedni o drugima i da čovjek nije otok, već je vrijedan u svojoj skupini, ako daje dobro onima koji pate i muče se kroz život. Najgore je gledati voljenu djecu kako propadaju, a nismo u materijalnoj mogućnosti pomoći u spašavanju svoje djece. I u takvim trenucima društvo mora biti osjetljivo na takvu situaciju, građani, jer smo stvorili nažalost jedan asocijalan sustav, koji preko banaka i države guli ovaj narod. Narod prvenstveno radi za banke, njihove skupe kredite, ogromne kamate, pa vrlo malo ostaje za vlastito zdravlje. Često narod upravo i plati zdravljem bankovne kredite. Sonja Perčin je profesorica iz Pakraca. Radi u srednjoj školi u Pakracu kao profesor Hrvatskog jezika i sociologije. Odgaja naraštaje djece i uživa u tome. Predana na svom poslu, cijenjena od kolega, jednostavno se životnom ulogom posvetila djeci.
Njena životna priča je posebna po svemu. Nakon majke ostali su krediti, teškom mukom je otplaćivala kredite, ali njen pozitivan duh nisu mogle slomiti niti visoke kamate, a još manje teško imovinsko stanje. Otplatila je sve dugove, ne moleći se nikome. Bili su to teški trenuci života, noćima nije spavala, gledala je sa čuđenjem na cijelu situaciju i pitala se sama; “kako se sve to izdešavalo”… Ipak na kraju se dogodio dan, kada je sve otplatila. Tada je pomislila da je došao kraj njenog teškog života, neprospavanih noći, straha, neizvjesnosti, da je dan slobode došao. Slobode od bankarskog ropstva.
Ipak kraj jednih muka, Sonju Perčin je doveo do novih, bolesti njene voljene kćeri Dore. Sonja nam je pričala koliko je Dora bila novo svjetlo u njenom životu, novi put i nada, svojim rođenjem. Mislila je da je kraj materijalnih muka i rođenje djeteta novi put njenog života. I tako je bilo do trenutka, kada je malešnu Doru, koja danas ima 20 mjeseci odvela na cijepljenje. Nakon toga čina, život se ponovo izokrenuo naopačke. Tri dana nakon cijepljenja Dora je dobila temperaturu, visoku, leukociti se nisu više smirivali, od lipnja je malešna Dora na Rebru u Zagrebu, prema nalazima leukemija je Dorina priča. Teška i nestvarna. Jedno cijepljenje je Dori promijenilo život. Majka Sonja se suočava sa novom borbom u svome životu. kako Dori pomoći sa bijednom profesorskom plaćom. Dora je sad ovisna o materijalnoj pomoći. Majka Dore svaki pregled plaća u troškovima preko 600 kuna, zapustila je plaćati režije i dnevne obaveze, kako bi sve što ima dala za svoju bolesnu kćer. Svakodnevno gleda kako djetetu liječnici uzimaju uzorke kose, pikaju ga, vade krv svakodnevno, a dijete svojim pogledom i tugom najbolje govori kako mu je. Ono ne živi dječji život, već život nekog starca, kojeg je spopala neka teška bolest. Očaj majke zbog svega je prisutan i u glasu i u pogledu. Iscrpljena, sama, bez pomoći okoline, moli društvo za pomoć djetetu. Svaka kuna joj puno znači. To je djetetu spas, mogućnost za život. Odvojena kuna znači stotine kuna u svakom trenutku, odricanjem od nepotrebnih dnevnih stvari možete spasiti život Dori, a vrijednost života Dore stare 20 mjeseci je vrjednije od neke čokolade koje ćete danas pojesti, nekih novina koje ćete pročitati, litre goriva koje ćete kupiti. Dora čeka naš spas za bolje sutra, a njena majka odgaja tuđu djecu za dobro, pa sada moli za pomoć svojoj kćeri. Dorino zdravlje ne može čekati, pomozimo u svojim mogućnostima.
Samohrana majka iz naše priče je klasičan primjer države bez socijalne zaštite najugroženijih. Naša je obaveza reagirati.
-Teško mi je ovo govoriti, ali moram, jer ne znam kako dalje…. u velikim sam problemima……prošle godine mi je preminula majka koja se dugo godina borila s karcinomom………ostala sam sama s mojom malenom kćerkicom koja mi je sve na ovome svijetu i zbog nje ovo radim, ona ima godinu i pol i ne zna zbog čega je njena mama tužna ……nakon smrti majke ostali su krediti, koje sam morala preuzeti na sebe, a imam i svoj kredit, nekako sam to sve uspijevala riješiti, ali sad sam došla do toga da ne mogu više dalje…….. iako imam plaću ne ostane mi skoro ništa, trebam platiti režije, …a zadnjih nekoliko mjeseci moram često na pretrage s kćerkicom u Zagreb, problem je leukemija i već dva puta su djetetu radili punkciju koštane srži, a sve je počelo nakon cijepljenja. Svaki taj put plaćam 600kn. Nisam platila režije, opomene polako dolaze. Ne želim oduzimati puno vašeg vremena, ali ako možete i imate mogućnosti pomoći mi, meni puno znači i 50 kn , 100 kn koliko možete, 1 kuna……. broj mog tekućeg računa je od Privredne banke HR8823400093210545094……. Svaka pomoć nam je dobro došla. Ovaj mjesec bi trebala skupiti nekako 8000 kn kako bi platila nužne obaveze oko ovoga svega što se sa Dorom dogodilo. Moja kćerkica i ja zahvaljujemo od na pomoći, ako ne možete pomoći i dalje znamo da ste uz nas, a ovo moram poslati kako bi znala da sam bar nešto pokušala…. Puno lijepih pozdrava od moje kćerkice Dore i mene svima koji mogu pomoći.- rekla je Sonja Perčin.
Pomozimo Dori.
SONJA PERČIN, BANKA JE PBZ , broj računa HR8823400093210545094
Devizni račun Zagrebačke banke IBAN HR0723600003224122134
BIC:ZABAHR2X
Izvor: hop.hr, Tekst: Igor Drenjančević