Čarobna zima, snježna bjelina i ljudi u prirodi zarobili su ove nedjelje pitome, ali i strme padine Krndije. No, u zagrljaju najdraže nam planine nikad nije hladno, a pogotovo oko srca dok su s nama dragi ljudi koji razumiju zašto provodimo dan na hladnome zraku, u dubokom snijegu i u šumama planine koja nas dočeka uvijek kao najljubazniji domaćin.
I danas smo uživali. Svi! Mlado i staro se skupilo usred neobičnog sela Gazija kod pl. kuće “Tivanovo” gdje su nas ljubazni domaćini HPD- a “Sunovrat” Đurđenovac dočekali slavonskim doručkom i toplim čajem. Lijepa brojka naših članova, članova PD “Krndija” Našice (nabrojali smo ih 16, ali su se neki kasnije priključivali pa je teško utvrditi konačan broj) na startu.
Nakon pozdrava, krenuli smo u različitim pravcima. Većina po selu pa do Srednjaka blizu Feričanca na najlakšu stazu. Ostatak mnoštva krenuo je u istom smjeru, ali se ubrzo razdvojio na manje ekipe. Jedni su otišli lakšom stazom do Žičare, drugi do staze dida Račkog, a mi mladi entuzijasti (tri mlada krndijska vuka i hrabra planinska dama) odabrali smo sebi svoju stazu za jedan lijepi zimski uspon i trening (puno toga nas čeka ove godine) jer treba ostati u dobroj kondiciji kako fizičkoj, tako i psihičkoj. I nismo pogriješili. Nakon rastanka s ekipom koja je otišla do Vrletine šumskom stazom, mi pratimo ekipu koja ide do Žičare i malo lutamo pa se vraćamo do strmog uspona gdje počinju sajle koje vode do vidikovca i predjela Vrletina.
Prteći snijeg prolazimo tri sajle, vrlo brzo dobivamo na visini i nalazimo se na Vrletini koja otkriva zimskom idilom okovana sela i okolne gradove. Nije bilo lako, ali svaki trud se isplati. Čisti užitak koji se ne može zamijeniti ničim pokazuje ljepotu slavonskog gorja i bijele brežuljke. Poslije odmora i kontemplacije, ulazimo iza turskog bunara duboku u šumu kroz koju nitko nije prošao pa treba stalno prtiti na pojedinim mjestima dubok snijeg. Mnogobrojne srne prolaze ispred nas, ali kao da nas niti ne primjećuju. Ubrzo nakon prolaska dobrog dijela TPI-a, izlazimo na dio SPP-a i starim markacijama izbijamo podno Petrovog vrha, najvišeg vrha naše županije. Kakav bi to bio doživljaj ne posjetiti “Kvržicu”, poznati strmi stjenoviti lokalitet koja stoji kao najljepši ukras planine.
Zaista, to je jedno od najljepših mjesta od svih mjesta koje postoje na Krndiji. Iza njega bdije zimzelena Božikovina, a između njih nas četvero koji postajemo prava djeca pa se fotografirajući prisjećamo nekih scena iz dobro nam poznatih serija pokušavajući odglumiti iste. Na grebenu u daljini mnoštvo rogova nas iznenađuje i nepomične životinje nas promatraju, a zatim nestaju. Jeleni, košute i srne u krdima. Kako neobičan i predivan prizor. Grebenom se spuštamo preko predjela Kolut i makadamskom cestom ponovno do Gazija i nakon 5 sati čistog užitka dolazimo do planinarske kuće gdje slijede opuštajući kulinarski sadržaji. Naši ostali članovi su otišli kao i većina gostiju, a mi još malo uživamo u ambijentu koji nam pruža gazijska ravan usred planine koja nam život znači.
Prekrasan izlet, jak trening za cijelo tijelo. odlična ekipa i motiv te poziv svima da izađu na svjež zrak, upijaju čari naših čarobnih snježnih šuma i osjete moć snjegova planine Krndije. Priključite nam se.
Umor prolazi, a zadovoljstvo ostaje!
Hrvoje Tržić