Strašna je moja patnja čekajući njen smijeh.
Ja neću nigdje zaput k njoj.
U postelji svojoj- gnjevno obliven plačom
Čekam ga. I nju. I njega kojeg posjeduje ona.
Moja osama oličuje mrtve ljubavnike.
Moji pjesnici- nanova uskrščujem vas u njenom ruhu.
Krletka moje ljubljenosti izvire iz pora vaših
Dok sam vaše stihove u njenim čulima zlatio.
Moja osama krije dno kugle svijeta
Iz čija sam globusa u srdžbi pokro sve zlato
Da ne bih ne imao ništa. Raspeo sam cijela svega njoj u poklon.
I u trenutke pripala je meni. I sada vazda pogriješila pute.
I nema je više.
Braćo- živi
Pokrao, u njenu čast, sam čitav prirode dar.
Darovao joj cio svijet.
I u sada, praznina me guši. Moj rov za zlatnike ostade rupa.
Otišla je sa čitavim svijetom što sam pokrao njoj u dar.
Svakog drugog vikenda na portalu TV Našice čitajte promišljanja mladog i perspektivnog lokalnog umjetnika.
Foto: Ivan Vukomanović