Nezaposlenost u nekim ljudi izaziva očaj, a u drugima otvara neka nova vrata u kreativnosti i umjetnosti. Tako je prošao naš današnji sugovornik Siniša Bosilj iz Đurđenovca.
Kako je Siniša prije nekoliko godina zbog bolesti ostao bez posla, nije se predavao nego je pokušao nešto sam učiniti. Prije njega rezbarijom se bavio i njegov djed Stjepan Kiralj stoga je sam odlučio pokušati nešto slično.
„Djed se za života bavio kao samouki majstor (umjetnik u drvorezbarstvu) te smatram da je izrazio u kulturi visoku intelektualnost s obzirom da je nosio slušni aparat i da nije imao škole. Do svih izračuna je sam dolazio i sam se učio kako što napraviti. Među ostalim kandžije i štapovi koje je izradio napravljeni su 1986. godine,dok ima radova koji su i iz ranijeg razdoblja 60-tih godina. Do te kandžija i štap moga djeda Stjepana nisam mogao doći, moja majka kaže da se nalaze u nalaze u Švedskoj, tako da je poznat samo opis da je oko štapa izrezbarena zmija koja lovi pticu i žabu.“ – rekao je Siniša o svom djedu te nastavio:
„S drvorezbarstvom i pirografijom bavim se od 2013. godine i uvjeren sam da je sve što stvaram Božja volja i put koji mi daje, pa tako i talent koji je imao i moj djed. Sve je krenulo, možemo reći, sasvim slučajno izradom igračaka, koje je kćer željela da joj izradim. Primio sam se posla te sam s običnim skalpelom u ruci uspio u tim počecima. Zbog često izgubljenog posla radi povrede kralješnice, shvatio sam da svoj talent mogu upotrijebiti i na ozbiljnije stvari te sam izradio svoj prvi rezbareni štap od lipe iz cjepanice i niz ostalih štapova i predmeta. Sve sam predmete poklanjao što mi je davalo energiju za dalje, jer osmijeh na licima onih koji su primili moje ručne izrade je velika sreća i izvor zadovoljstva.“ – rekao je Siniša koji je napomenuo kako od svog dara ne profitira, ali je uvjeren da sve što uradi nije uzalud i da će moći u bližoj budućnosti od toga i živjeti.
„Zahvalan sam Bogu i ljudima koji su mi podrška pošto nitko svoj cilj nije doveo do kraja bez pomoći drugih ljudi, pa je tako i u mom slučaju. Nadam se da će se uradak pradjedovog brata, moga djeda, a sada i mene moći uvrstiti u dio kulturne baštine i očuvanje unikatne umjetnosti koja se ne uči.“ – rekao je za kraj Siniša Bosilj, umjetnik iz Đurđenovca za kojeg se nadamo kako se neće predati te da će se i njegovi radovi moći uskoro naći u domovima ljudi koji cijene ovakav oblik umjetnosti, a vjerujemo da će time i sam Siniša, osim osobnog zadovoljstva, imati i materijalne koristi.
{gallery width=200 height=133}Slike_tekstovi/2016/2mjesec/11/v1{/gallery}