Brojčano osnaženi za neke nove članove kojima je ovo bio prvi izlet, našički planinari uputili su se u nedjelju na Papuk, biser slavonskoga gorja, Park prirode i prvi hrvatski geopark odnedavno pod zaštitom UNESCO-a. Sveukupno 21 planinar na izletu, od toga 17 članova PD „Krndija“, tri člana „Sunovrata“ Đurđenovac i jedan član društva „Sokol“ Feričanci. Sinergija planinara dala je naznaku da će danas biti prekrasan izlet.
Neki su trčeći po papučkim stazama uživali u treningu, a većina je planinarila. Cilj je bio vrh Češljakovački vis (825 mnv), kontrolna točka Hrvatske planinarske obilaznice i Slavonskog planinarskog puta. Polazište je bilo kod pl. doma i odmarališta Jankovac (475 mnv), koji svaki put kad ga posjetimo u nama Slavoncima budi ponos, a ostale posjetitelje i goste ostavlja bez daha zbog svojih prirodnih ljepota, smještaja i neopisivo rijetkih krških fenomena poput vrtača i ponora u blizini. Nastavljamo dalje do makadamske ceste i ubrzo prelazimo na markirani dio. Carstvo neopisivog mira malo je kvarila lagana kišica koja nam nije previše smetala. Na nebu iznad ostataka nekadašnjeg Panonskog mora sunce je provirivalo i sukobljavalo se s pomalo tmurnim oblacima što je davalo neku posebnu čar. Šumsko proljetno cvijeće u tisuću boja uljepšavalo je sveudilj naše poglede na tepih satkan od lišća, zelenila i cvijeća. Papučki šumski predjeli izmjenjivali su se s područjima neobičnih stjenovitih uzvisina i lijepih visokih borova poput onih u Alpama. Koračajući prema vrhu, udisali smo svjež i čist zrak koji nam je čistio pluća od svih ljudskih negativnih i nečistih faktora iz nizina i bio motor za daljnje uživanje. Fotografirajući se ispred vrha, susreli smo jednog od papučkih rendžera, našeg poznatog slavonskog planinara Miru Mesića i njegovog psa Laru. Stari planinari vuk kojemu je Papuk praktički kuća vodio je manju grupu na upoznavanje planine. Nakon ugodnog razgovora s njim, pošli smo do vidikovca, okrijepili se i uživali u prvom redu u pogledu prema Bosni i maglovitim krajolicima. Svi su uspješno savladali uspon, i stariji i mlađi, a posebne čestitke novim članovima koji su, kako su rekli, uživajući upijali Papuk. Po povratku, naiđosmo na beskrajna polja medvjeđeg luka koji je vrlo čest u ovo doba godine i mami planinare da ga uberu pa su i neki od nas pokleknuli. Ponovno susrećemo Mesića koji nas lako nagovara da s njim posjetimo jedan od neobičnih fenomena u blizini. Radi se o vrtači karakterističnoj za velebitski krš, ali privilegiju takvog krša imamo i mi ovdje u ravnoj Slavoniji. Vrtača s ponorom od 101 metar po imenu Suhodolka zaista jest predivan prizor koji vodi u samo srce Papuka, ali samo za znanstvenike i iskusne speleologe koji se spuštaju i istražuju i promatraju šišmiše, stanovnike tih krških oblika. Opasnost eventualnog spuštanja pokazuje nam moći prirode, našu ranjivost i nemoć. Nakon toga, spustili smo se do staklarskog groblja i Jankovca, okrijepili se i analizirali doživljaje.
Oko 14 prijeđenih kilometara, neodoljivi krajolici, prirodan i čist okoliš poticaj su zdravlju, ali i nama koji tako živimo i svake nedjelje „bježimo“ s udobnih naslonjača tražeći ono iskonsko i avanturističko u nama. Približavajući se prirodi, čovjek shvaća da mu treba tako malo i da je svaki trenutak sklada okoliša i čovjeka znak ljepote, sreće i kvalitete življenja. Stoga čuvajmo i uživajmo u ovome što nam je dano. Želimo da to shvati još više ljudi i angažira se. Također, veseli nas činjenica da je sve više i više ljudi na našim planinarskim izletima.
„Umor prolazi, zadovoljstvo ostaje.“ Priključite nam se.
Hrvoje Tržić, mag. educ. phil. et hist.,
dopredsjednik i glasnogovornik PD „Krndija“ Našice
{gallery width=200 height=133}Slike_tekstovi/2016/2mjesec/24/v1{/gallery}