Dok je jedan dobar dio naših članova uživao u ljepotama matične planine Krndije u nedjelju, drugi dio ekipe zarobio je papučke vrleti i visove. Manji dio članova sudjelovao je na ZIMBI, planinarskom maskenbalu i šetnji baranjskim brdima u subotu.
Svaki izlet je lijep na svoj način i niti jedan nije isti. Posebno je lijepo prolaziti putevima koji nam izmame osmijeh na lice prisjećajući se zgoda koje su nam se već dogodile. Od svih izleta na kojima sam bio, ovaj je bio zaista jedan od najljepših. Teško ga je opisati riječima. Planinarstvo je kao deja vu, ali uvijek drugačije i različito. Kakav je izlet bio ovaj vikend možda će najbolje reći tisuću životopisnih slika Papuka, najljepše slavonske planine koju je pohodilo 14 mladih planinara našeg društva uz neke nove članove i jednog zaigranog psa Fridu.
Dan kao poželjeti, a ekipa još i više od toga. Svjež papučki zrak uz mnogobrojne vidike papučkih visova doveli su nas do kontemplacije duše i tijela i apsolutnog zadovoljstva. Krenuli smo od Velike i makadamskom cestom se uputili do Stražemana, malopoznatog papučkog ostatka nekadašnjeg grada koji je odolijevao turskim napadima. Nakon početnog zagrijavanja penjemo se vrlo strmo do vrha kojeg okružuju neke od najljepših slika Papuka. Rajski prizori na Valis Aureu, najviši vrh Papuka i Veliku. Sve smo zabilježili fotografijom jer iz planine uvijek treba donijeti priču.
Upravo planine čine naš vrlo zanimljiv dio života gdje ponovno postajemo dio prirode razumijevajući sve njene potrebe. Čak nam se niti ne silazi s vrha, ali moramo dalje. Spuštamo se do Radovanovačkog potoka iznad kojeg bdiju čvrste stijene Zeusovog trona i Stinica, stjenovitog lokaliteta izdanaka južnog Papuka. Vraćamo se do skretanja za Turjak i poučne staze. Oko nas se otvaraju vidici da ih je teško sve nabrojati. Sunce je na vrhuncu pa često radimo pauze.
Vrlo brzo dolazimo do vidikovca Mališćak gdje nam nase dlanu pruža cijeli južni Papuk s dijelom središnjeg. Ulazimo u šumo do planinarskog skloništa Mališćak gdje objedujemo i kroz šale analiziramo dojmove. Čeka nas još jedan dio susjednog brda pa se spuštamo preko Pliša do Velike i automobila. Na Plišu upijamo energiju ovako lijepog dana i planinske vizure Požeške gore i veličkog kraja.
Sve što je lijepo kratko traje pa i ovaj izlet. Nakon više od šest sati i 17 km većinom uspona, a manje spusta smo pokraj auta na početnoj točki.Već smišljamo nove izlete, nova druženja i nove avanture te treninge za nadolazeće izlete. Priključite nam se.
Umor prolazi, a zadovoljstvo ostaje!
