Postoje dani za koje bismo mogli reći da ih željno očekujemo, da nam ispunjavaju život i da u njima nalazimo sreću i zadovoljstvo te ljepotu življenja.
To su oni dani za koje se živi. Otkad je svijeta i vijeka mi ljudi cijeli život nešto čekamo, a ne znamo cijeniti ovaj trenutak koji je sad tu i nikada više, ovu sadašnjost. Većina ljudi tako razmišlja pa svoju ugodu tijela i duše pronalaze u raznim društvenim aspektima.
Nama planinarima priroda, ljudi i krajevi su inspiracija, tj. sve što nam majka Zemlja daruje. Svaki dan proveden u prirodi uljepšava i ispunjava nam život i vodimo se onom starom latinskom „Carpe Diem“ pa planinarstvom kao načinom života potičemo sami sebe i druge na jedan drugačiji i neobičniji život u kojem stavljamo prirodne ljepote i planinu i u središte zanimanja naših zanimljivo provedenih vikenda. Upravo prethodni vikend kojeg smo kao ponosni članovi Planinarskog društva „Krndija“ Našice proveli na Medvednici, zagrebačkoj gori, parku prirode, središnjoj hrvatskoj planini, ponosu Zagrepčana, bio je jedan od onih koje se željno iščekivalo. To je drugi organizirani posjet zagrebačkoj gori u manje od godinu dana, nakon što smo se u studenom družili sa zapadnim obroncima Medvednice. Našice, centar grada, naša polazna točka okupana ranojutarnjim pljuskom potaknula nam je sumnju da je tamo gore vladaju još lošiji uvjeti. Pitao sam se hoće li nas dočekati modro nebo iznad Zagreba kako se spominje u jednoj pjesmi. No, ipak za planinare lošeg vremena nema. Često puta bude atmosfera onakva kakvu si je sami stvorimo i ovisi o raspoloženju grupe, a ne o vremenskim (ne) prilikama. Stali smo na putu u obližnjim mjestima kako bismo povezali naše članove koji su s nama čekali otkriti brda, doline i iznenađenja istočne Medvednice. Ugodna vožnja do Zagreba protekla je neobično brzo, a vesela atmosfera i puno šale kao da je rastjerale oblake koji su se nadvili nad Slavonijom i našim lijepim gradom. Sunce je izmamljivalo osmijehe i dalo nagoviještaj da nas čeka prekrasan planinarski dan. Podno vrha Sljemena (1033 mnv), najvišeg vrha planine čekao nas je naš vodič i domaćin Boris Lukač, član HPD- a „Kapela“. Uživajući u vidicima i ispijanju jutarnje kavice te pogledu na glavni grad kratko smo se pripremili za obilazak nepreglednih planinskih prostranstava. Vesela družina imala je za cilj doći do planinarskog doma „Lipa“ gdje nas je čekao smještaj i noćenje. Brdo po brdo, uspon pa spust, livade, cvijeće koje je skrivala moćna šuma i legendarne povijesne i mitske priče čine Medvednicu planinarskom mekom i idealnom destinacijom za tisuće i tisuće planinara koji traže mir, ugodu i jednostavno odmor uz uživanje u neizostavnoj bogatoj turističko- gastronomskoj ponudi ove vrlo posjećene planine. Iznimno lijepi dan i šumska oaza te raznolika konfiguracija terena i začas smo disali punim plućima. Imali smo i neke članove kojima je ovo bio prvi dvodnevni izlet pa smo posebno pazili na njih. Proljeće je obojilo prekrasnu floru zelenilom koja je ukras Medvednice. S druge strane gore naziralo se Zagorje i lijepi vidici na zagorske brege. Ubrzo smo ušli duboku u carstvo pjeva ptica, šumski mir i neku posebnu idilu koju su otkrivali brojni ljubitelji prirode i planinari koji su se skitali taj vikend po visovima ove gore. Žubor vode i igra svjetla i sjene upotpunjavali su sveukupni dojam i odjednom ugledasmo kamene strukture koje su podsjećale na stepenaste pravilne četvrtaste oblike.
Tu prestaje zelenilo, a penjući se sve više i više izloženi ste suncu koje je bilo na vrhuncu. Potoci dijele planinu na šumsku oazu mira i kamene strukture. Zastali smo, napravili predah i nalazili se ispred prekrasnih jedinstvenih i prirodnih stepenica, tzv. Horvatovih stuba koje je Vladimir Horvat sam izrađivao i klesao u stijeni punih sedam godina i tako svoj život posvetio planini i njezinim posjetiteljima. Impresivnih 300 metara dužine i 100 metara nadmorske visine nije bilo lako proći po stjenovitim klisurama koje su vrlo strme pa smo tu bili i oprezni. Spomen ploča na stijeni postavljena je u čast čovjeku po kojem su stube i dobile ime. Zamislite si da se ovdje i trči jer postoji poznata utrka u srpnju pod nazivom „Sljemenski maraton“. Znatno usponu pomažu klinovi i sajle koji se nalaze na najtežem dijelu puta. Korak po korak približavali smo se planinarskom domu Hunjka gdje smo napravili pauzu uz planinarsku okrepu uživajući u pogledu na beskrajnu livadu i zelenilo koje odmara naše oči. Teško se izgubiti na ovom djelu, ali i na cijeloj Medvednici budući da vas uvijek čeka neki od mnogobrojnih domova ili mjesto za skriti se od nevremena gdje se može čovjek usput i okrijepiti. Ovdje se isprepliću mnogobrojni planinarski putovi kojih na Medvednici ima bezbroj. Nastavili smo dalje proplancima i stazama na kojima se nalaze netipične planinarske žuto- bijele markacije umjesto klasičnih okruglih crveno- bijelih. Tim putovima hodočasnici u miru i tišine šumske flore i faune hodočaste do Marije Bistrice u molitvi, kontemplaciji, sabranosti i meditaciji kako bi došli pripravni na hodočašće. Planina im pruža idealan ugođaj i za to. Kad god bismo se popeli na neki od brojnih medvedničkih brijegova, ugledali bismo udaljena šarena sela kao iz nekih prizora sa slika naših poznatih umjetnika koja su razbacana s druge strane gore. Tu su bili poznati zagorski bregi i Hrvatsko Zagorje. Nakon više od šest sati hoda, duboko u šumi ugledasmo konačno naše odredište nakon prvog dana, planinarski dom „Lipu“. Nalazi se na 700 metara nadmorske visine i u blizini je idiličan vidikovac koji otkriva romantičarske prizore zalaska i sjaja sunca nad Sljemenom i vrhovima zapadne Medvednice. Neki su se smjestili u domu gdje nas je čekao ljubazni domaćin širokog srca, a drugi su otišli na vidikovac kako bi ukrali posljednje prizore dana koje je preuzimala mjesečina bdijući nad glavnim gradom i pojačavajući doživljaj njegovih svjetala. Pomalo je nevjerojatno da se sve to nalazi blizu gužve i civilizacije glavnog grada. Dom je nepristupačan za vozila i bez gužve smo večerali domaće delicije i otišli na noćenje.
Nakon pozdrava i zajedničke fotografije, zahvalili smo se ljubaznom domaćinu i krenuli dalje u naše planinarske pobjede. Cijelo vrijeme pratio nas je sunčan i vedar dan. Čekao nas je spust kroz šumske predjele i vinograde do samog ruba istočne Medvednice s kojeg smo dogovorili povratak kući. Lagano spuštanje odjednom se pretvorilo u pravu strmu avanturu po kombinaciji stijena i rahle natopljene klizave zemlje. Bili smo vrlo koncentrirani, spori i oprezni. Čekali smo ovdje jedan drugoga kako bi spust prošao u najboljem redu. Zastali smo ispred pećine Velika Peč koja je bila vrlo grandiozna i zanimljiva pa smo zamišljali što se tu događalo u prošlosti čovjeka. Obavezna fotografija je uslijedila i već nastavljamo dalje. Sad smo se nalazili na prigorskoj strani. Kroz pitoreskna mjesta smo stigli do našeg odredišta gdje se slavio crkveni god i pripremalo se za proslavu Praznika rada. Na opće iznenađenje i oduševljenje, dočekale su nas vrijedne i ljubazne članice HPD-a „Kapela“ koje su nam pripremile ukusna jela s roštilja. Ondje smo se okrijepili i kroz ugodni razgovor dogovorili njihov posjet našoj Krndiji na našoj tradicionalnoj manifestaciji Antunovskom pikniku. Malo poviše nalazila se piramida- vidikovac koji je bio primamljiv i kao div se izdizao iznad cjelokupne vizure zagrebačkog gorja. Obvezno smo se fotografirali s pogledom na stilizirani kameni oltar uklesan u stijeni gdje se održavaju svete mise u prirodi. Ugodnom druženju ubrzo je došao kraj i krenuli smo u lagano pješačenje do našeg vozila i povratak za Našice je mogao početi.
Vikend je prošao u još jednoj predivno ispričanoj planinarskoj priči u kojoj smo istinski uživali kao i u svemu što nam je Medvednica pružila. Duhovno- fizički odmor i upoznavanje tako divne planine čine nas veselijima i spremnijima kako bismo se lakše nosili sa svakodnevnim izazovima. Druženje s planinom u ugodnom društvu onih koji istinski uživaju u prirodi je naša hrana. Jedna lijepa priča koju ćemo prenositi dalje i sigurno se opet vratiti u krilo Medvednice.
Hrvoje Tržić, predsjednik PD „Krndija“ Našice
{gallery width=200 height=133}Slike_tekstovi/2017/5mjesec/6/v2{/gallery}