Danas su u Našicama ispred spomen obilježja Uskrsla Hrvatska, a povodom 24. obljetnice pada Vukovara upaljene svijeće, položeni vijenci te je održana molitva za sve poginule branitelje koji su dali svoje živote u obrani ovog herojskog grada.
Prije samog polaganja na trgu doktora Franje Tuđmana, u neposrednoj blizini fontane, u organizaciji Zajednice žena „Katarina Zrinski“ upaljene su svijeće u obliku srca.
Okupljenim sugrađanima i gostima prije svih se obratio gradonačelnik Krešimir Žagar, koji je pozdravio sve prisutne goste, roditelje, djecu i udovice poginulih branitelja, našičke branitelje, vijećnike, predstavnike udruga, djelatnike gradskih ustanova kao i sve ostale sugrađane.
„17. studeni je dan uoči Dana sjećanja, posebnog dana za sve Hrvate prema Vukovaru i vukovarskim žrtvama, simbolu stradanja hrvatskoga naroda. Prije 24 godine, ne samo Vukovar, već i Škabrnja i druga mjesta su tada razarana te je na taj način svaki dan obilježen hrvatskom krvlju. Ovo je jedan simboličan trenutak kada se okupljamo na gradskom trgu, kako bi zapalili svijeće u obliku srca za Vukovar i Vukovarce i taj simboličan čin činimo iz godine u godinu. Srce koje je kucalo i 1991. godine, kada su naši dragovoljci otišli, a nažalost mnogi od njih su tamo tada i ostali zauvijek, a neki od njih još uopće nisu niti nađeni. Ovo je prava prilika da se sjetimo i njihove hrabrosti i njihovog života kao i svih ostalih žrtava Vukovara. Ove godine s nama u Našicama su gosti iz Bakra koji su u našem gradu našli okrjepu i odmor za sutrašnju kolonu sjećanja. Tu je s nama i povijesna postrojba grada Bakra koji plijene pažnju svojim odorama. Također su ovdje i specijalne postrojbe „Ajkule“, koje su vodile i vršile neke od najtežih ratnih operacija te je svatko od njih heroj na svoj način. Stvarno je svima nama na čast biti s njima danas tu te zapaliti svijeće i pomoliti se. U Vukovaru ću sutra naravno biti prisutan i sam u koloni sjećanja s djelatnicima i mnogim gradskim vijećnicima, udrugama i drugim građanima grada Našica koji će vrlo vjerojatno doći u vlastitim aranžmanima. Koliko sam upoznat iz Našica idu četiri autobusa, pa vjerujem da ćemo i mi činiti veliki dio ove kolone sjećanja u gradu Vukovaru.“ – rekao je gradonačelnik grada Našica Krešimir Žagar koji je pročitao i riječi pokojnog Siniše Glavaševića Grad to ste vi.
Nakon gradonačelnika gvardijan fra Zoran Bibić izmolio je molitvu za poginule branitelje, a nakon toga su se svi uputili u crkvu Antuna Padovanskog gdje je održana misa za sve poginule hrvatske branitelje, a naročito ovom prilikom one koji su stradali u obrani grada Vukovara.
Za par riječi priupitali smo i predstavnika gostiju iz Bakra generala Davora Presečkog, predsjednika Udruge dragovoljaca veterana Domovinskog rata grada Bakra.
„Ostvarila se moja ideja i ideja vašeg sugrađanina Damira Vlašića da prije same kolone sjećanja, koja će se održati sutra u Vukovaru, budemo prisutni danas ovdje na vašem trgu te i sami položimo vijence i upalimo svijeće za naše branitelje Vukovara. Izuzetno mi je drago da smo sve to uspjeli napraviti te moram iskazati da mi je čast biti ovdje s vama. Uz udrugu dragovoljaca grada Bakra, s nama je udruga Grobnik, zatim naše „Ajkule“, čiji sam i sam bio pripadnik te udruga Kraljevica i naša povijesna postrojba grada Bakra. Sutra ujutro krećemo put Vukovara, i tamo ćemo naravno sudjelovati u koloni za Vukovar, a plan nam je obići i Ovčaru i Borovo, a nakon toga ćemo se ponovo vratiti u Našice. Moram još jednom pohvaliti kako gradonačelnika, tako i sve ostale s kojima smo se susreli u gradu Našicama“ – rekao je general Davor Presečki.
{gallery width=200 height=133}Slike_tekstovi/2015/11mjesec/17/v2{/gallery}
“Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad?”
“Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom? Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko ce Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac – netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema?
Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti.
A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad – to ste vi.”
Siniša Glavašević, Priča o gradu