U Drevenici u Markovcu Našičkom, Matica slovačka i SKUU Franjo Strapač Markovac Našički priredili su video prezentaciju prigodom 25. obljetnice prognaničke škole u slovačkom gradu Martinu.
Pozdravne riječi, u ime organizatora, nazočnima je uputila predsjednica Matice slovačke Branka Baksa, ističući da se ovom prezentacijom fotografija, novinskih članaka i zapisa želi podsjetiti na odlazak djece, učenika i učitelja našičkoga kraja u prognaničku školu u Martin, u Slovačku u kojoj su boravila od 9. listopada 1991. do 8. siječnja 1992. godine.
U uvodnom dijelu, Baksa je podsjetila i na neke od značajnih ratnih događaja u Hrvatskoj, ali i u Našicama. Naime, ovim događajem ujedno je obilježen i Dan pobjede nad okupatorskom JNA u gradu Našicama, odlazak 67 našičkih dragovoljaca u obranu Vukovara te ustroj 132. brigade HV-a Našice- Orahovica-Valpovo. Pripremljenom prezentacijom Markovčani su se prisjetili i jedinog poginulog markovačkog branitelja Zdenka Paestke, koji je poginuo kao pripadnik 2. gardijske brigade ”Gromovi” u akciji Una 1995. godine.
”Ovom prezentacijom želimo približili Domovinski rat te starije vratiti u prošlost, a u najmlađima izazvati znatiželju i istraživački duh i da će netko nastaviti raditi na istraživanju i zapisivanju ratnih događaja”, – rekla je Branka Baksa, koja je ujedno bila i moderatorica video prezentacije. Zahvalila je svima na posudbi privatnih obiteljskih materijala za pripremu prezentacije.
Kustosica Slovačkog centra za kulturu Našice i aktivna članica SKUU-a Franjo Strapač Markovac Našički tajnica Tatjana Buha nazočne je upoznala sa funkcioniranjem prognaničke škole te je pročitala zapis markovačke učiteljice Elizabete Dundović koja je bila voditeljica škole, a kojoj su nesebično pomagale i učiteljice Štefica Ivanek i Katica Hlobik.
U prognaničkoj školi u Martinu, u nevelikom industrijskom središtu boravilo je oko 400 vrtićke djece, učenika osnovnoškolaca i učitelja te srednjoškolaca, i to najviše sa područja Našica, a manjim dijelom sa Đakova. Naime, osim Našičana, Markovčana i Jelisavčana, u Martinu su se školovala i djeca iz Punitovaca i Josipovca Punitovačkog. Nastava je bila organizirana u Strojarskom učilištu u Martinu, a prognanici su dobili četiri kata. Bilo je osam odjela od prvoga do osmoga razreda, jedna vrtićka skupina i jedan razred srednjoškolaca. Organizirani su bili i izleti, posjeti kulturnim ustanovama i susreti s književnicima. Domaćini su bili više nego susretljivi i ne samo što su osigurali primjerene uvjete za nastavu, već su osigurali i prehranu u restoranu, a mnoge kulturne i političke organizacije su nudile pomoć.
Po završetku video prezentacije, učiteljica u mirovini Elizabeta Dundović nam je rekla da je organizacija prognaničke škole bila na iznimno visokom nivou.
“Škola je bila jako dobro organizirana i u ničemu nismo oskudijevali. Uprava škole bila je maksimalno raspoložena da nam udovolji i napravi da naš privremeni boravak bude što bolji i da djeca ne osjete progonstvo. A imala su zaista sve, osim što su im manjkali roditelji i to im je teško padalo, se komunikacija svodila na pisma i povremene telefonske pozive. Učenici su imali i bogat kulturni, sportski i društveni život”, – istaknula je učiteljica Elizabeta Dundović.
Na video prezentaciji je bio i gradonačelnik Krešimir Žagar koji je pozdravio okupljene. Kazao je kako ne treba zaboraviti što su Slovaci učinili u tim ratnim godinama u kojima se dogodila i prognanička škola kao most ljubavi i prijateljstva. Zahvalio se Matici slovačkoj Markovac što je pripremljenom prezentacijom otrgnula od zaborava važan dio ne samo markovačke, nego i našičke povijesti te ih prigodno obilježila.