Jelisavčanke i Jelisavčani, obraćam vam se sa pozicije predsjednika gradske organizacije Hrvatske seljačke stranke grada Našica i kao jedan od kandidata za člana Vijeća mjesnog odbora u Jelisavcu na predstojećim izborima.
Kandidacijska lista koja je istaknuta na javnim mjestima u Jelisavcu sastavljena je od članova Hrvatske seljačke stranke i mi smatramo da bi se mogli kao takvi nositi sa problemima u mjestu. Obraćam se i kao dugogodišnji član Vijeća mjesnog odbora, gdje sam obnašao dužnost predsjednika, dopredsjednika i člana VMO od 1994. godine do 2014. tako da sam dosta upućen u probleme samoga mjesta, a i sudjelovao u rješavanju istih. Predsjednik sam bio od 1998. do 2002. godine, a mogu reći da je od 1998. do 2006. u Jelisavcu najviše toga napravljeno. U tom razdoblju neki su infrastrukturni projekti završeni, a neki su, poput kanalizacijske mreže, započeti.
Zašto potenciram da sam dugi niz godina bio u Vijeću mjesnog odbora? Zato što mogu staviti na vagu rad pojedinih Vijeća kroz mandate. I zato smatram da smo tih osam godina tijekom kojih sam bio u žiži zbivanja, odradili na jako dobar način i za boljitak mjesta. Problemi kao što je bilo jelisavačko groblje, dovršenje cesta u pojedinim ulicama, zatrpavanje ciglarne i rješavanje javne rasvjete nisu bili jedini s kojima smo se susretali. Nogostup od Bistričke ulice do crkve te dalje do groblja nije riješen zato što smo primili informaciju da se dobila građevinska dozvola za izgradnju kanalizacijskog sustava u Jelisavcu.
Jelisavac kao najveća zajednica Slovaka u Hrvatskoj uvijek je bio ekonomski jedno od najjačih mjesta na području grada Našica. Kao takav uvijek je rješavao probleme samostalno, tj. iz ondašnjih sredstava samodoprinosa, a na takav su način izgrađeni objekti poput crkve i škole, ceste, napravljene su adaptacije vatrogasnoga doma i škole. Tada se to moglo jer je mjesna zajednica bila pravna osoba i raspolagala je svojim financijskim sredstvima. U današnje vrijeme, mjesni je odbor kao posrednik između Grada i mjesta, u biti marioneta i više nema moć financiranja važnih projekata za mjesto. Jedan od takvih projekata su mostovi u Bistričkoj i Jana Žiški o kojima više nitko ne vodi računa. Nikako nije rješenje staviti prometni znak upozorenja da se sa većim teretom ne smije prelaziti preko mosta, a on se i dalje urušava.
Projekti kao što su „aleja bandera“ i cesta „sama jama“ te ulica „uvijek poplavljeni“ ne dolikuju mjestu kao što je Jelisavac, a o nogostupima i mreži kanala u mjestu da se i ne govori, osobito poslije izgradnje kanalizacije. Zato sam ranije u ovom obraćanju naglasio efikasnost mjesnog odbora u razdoblju od 1998. do 2006. gdje smo tražili i dobili više sredstava od Grada nego što nam je bilo namijenjeno. Naveo sam i primjer ceste „sama jama“, jedan od „uspješnih“ projekata mjesnoga odbora koji je vodio Jelisavac od 2006. do 2014. To je bio tzv. program betterment, koji je trebao rješavati, po uvjeravanju predsjednika mjesnoga odbora, otresnice na poljskim putevima i sve probleme koji bi se eventualno mogli pojaviti na njima. Kao pojedinac ukazivao sam na probleme no na sastancima od 2007. do 2012. predsjednik mjesnog odbora nas je uvjeravao da će taj program bettermenta riješiti sve poteškoće no to su bile samo prazne riječi.
„Aleja bandera“ je ulica Jana Žiške koja je imala prekrasan drvored od oraha, no greškom se drvored porušio da bi se mogli „zasaditi“ betonski stupovi, ali se zelenilo nije obnovilo nego se obnavlja ulica za koju je pročelnik gradske uprave pitao: „Zašto sadite drvored u ulici u kojoj još nije riješen nogostup, cesta i odvodni kanali?“
Mogli bismo tako puno stvari isticati, ali mislimo da bi najveći naglasak trebalo staviti na groblje koje je bez suglasnosti mještana Jelisavca jednostavno dano na upravljanje Gradu. Smatramo da je prevelika cijena naplate održavanja groblja po grobnom mjestu jer u moje vrijeme smo trošili za održavanje groblja cca. 17.000 kuna godišnje i bilo je uredno i održavano dok to danas košta oko 10 puta više, a na štetu mještana Jelisavca. Jer, ako se prisjetimo naših pradjedova, djedova i očeva, oni su krčili zemlju da bi dobili komad za svoj smiraj, a da bi ga sad ponovo morali kupiti. Žalosno je što su svi objekti na području Jelisavca izgrađeni od samodoprinosa i ruku mještana da bi ih Grad prisvojio i sada on manipulira s njima. I zato vas pitam što dosadašnja većina u mjesnom odboru misli o tome? Mi mislimo da se Jelisavac zbog svega toga vratio 30 godina unatrag.
Što je sa zemljom koju naši poljoprivrednici, ratari i stočari, željno očekuju? Mi smatramo da bi sva zemlja koja je na području bivše katastarske općine Našičke Breznice trebala ponovo ići na natječaj jer struktura stanovništva Jelisavca je sada takva da bi ljudi možda od komada zemlje mogli i živjeti, a mi gledamo neke nepoznate ljude koji oru naše njive. HSS kao takav će se maksimalno zalagati da se zemlja vrati Jelisavčanima jer oni jesu sposobni i marljivi ljudi koji je mogu obrađivati, a ne pojedinci koji manje-više uzimaju subvencije, a od uroda ništa.
Zato, Jelisavčanke i Jelisavčani, ovo nije vapaj za vlašću nego je to glas čovjeka koji je 60 godina u mjestu i nikad se nije vraćao u Jelisavac jer nikad nije ni otišao iz njega. Izađite na izbore i zaokružite listu prema vlastitoj savjesti jer mi gajimo parlamentarnu demokraciju gdje svatko glasuje kako hoće i nikad neće biti pod pritiskom stranačke stege.
Slavko Šmehil,
predsjednik Gradske organizacije HSS-a
Promo članak