U divljini pitome Krndije

U divljini pitome Krndije

U divljini pitome Krndije


Dok su jedni članovi sudjelovali na tradicionalnom izletu „Petrovo na Petrovom vrhu“ na zapadnom Papuku, Jedna malena složna ekipa Planinarskog društva „Krndija“ Našice okupila se u nedjelju na već dobrom starom mjestu koje nam budi znatiželju i nadu da ćemo uvijek doživjeti nešto novo i uzbudljivo. Kako niti jedna izlet ne može razočarati, već obogatiti sudionike i potaknuti ih da nova i nova druženja s planinskim ljepotanima naših lijepih i pitomih gora. „Svugdje pođi i kući dođi“ uvijek mi je u podsvijesti kad odlazimo u daleka gorja. Odzvanja to jer je naša domaća Krndija neprikosnovena ljepotica cvijeta slavonskih planina koje zauzimaju srce Slavonije i poput krvotoka život znače.

U divljini pitome Krndije

Ivana, Ružica, Vladimir, Vjekoslav, Dino, Goran i Hrvoje protagonisti su ove priče koja je trajala za većinu nas čitav dan, a ne bismo se bunili da je potrajala još malo. Doživljaji iz planine čine se kao projure poput treptajaa oka, ali ostaju vječno zapisani u dušama nas koji smo „ovisni“ o planinama. U planu smo imali zahtjevniji izlet protkan prirodnim, povijesnim i nekim skrivenim i ne tako poznatim znamenitostima naše planine. Osjećamo blizinu i iščekivanje planine koja se ispružila pored ceste do Orahovice kao da još spava. Srednjovjekovna utvrda Ružica grad pozdravlja nas u dolini obavijena jutarnjim maglama. Krećemo iz duzlučkoj jarka okruženog bogatim šumama koje skrivaju grandiozne stjenjake, penjački raj za ljubitelje adrenalina. Spuštamo se do jezera da bismo se opet dobrim starim utabanim stazama popeli do Ružice. Njene zidine čuvaju priču o kneginji čiji duh lebdi krndijskim šumama. Tamni oblaci pojačavaju dojam da je tu i da nas prati. Iza nas Orahovica i nizine, ispred nas dragi brežuljci, a iznad nas se konačno ukazuje sunce. To nam podiže ionako odlično raspoloženje. U stilu mnogobrojnih verbalnih bisera Drage Ćosića i svjetskog nogometnog prvenstva radujemo se što nije „šljusnila“ kiša. Uska stazica vodi nas ispod zidina Starog grada, još jednog neprocjenjivog povijesnog bogatstva. Šuma diže natopljena prošlim kišama, a na našem putu nalazimo često na puževe koji se sunčaju. Šareno bogatstvo raznih vrsta leptira čini bogatu paletu planinskih boja i uljepšava nam prizor na cvijeću.

U divljini pitome Krndije Idemo za njima na križanjima bezbrojnih šumskih puteva, vlaka i dolina dok nam pokoju ptica stidljivo pjeva. Već je blizu podne pa se i priroda odavno razbudila zahvaljujući svojim šumskim stanovnicima. Penjemo se na Kapovac ( 792 mnv), najvišu točku Krndije koja pripada Parku prirode Papuk. Kao da smo u središtu svijeta, a oko nas sveudilj slavonske planine, gradovi,sela, vidici, tišina i radost. Vidik se pruža sve do najvišeg vrha Papuka koji se može dosegnuti rukom kako se čini blizu. U srcu Panonskog mora odmaramo i uživamo baš kako treba. Ružica i Goran ostaju, a nas preostale članove ovog raznolikog izleta čekaju daljnja uzbuđenja. Ispod vrha prolazi atraktivna vijugava i vrtoglava motocross staza koju odlučujemo proći, ali bez motora. Izgleda vrlo moćno i još je jedno bogatstvo u ponudi arsenala adrenalinskih sportova planine. Spuštamo se do prijevoja na Međi kojeg rado posjećuju i neplaninari jer se nalazi na cesti Orahovica- Kutjevo. S jedne strane vidi se kamena utroba planine i njen šumski pokrov, a s druge je Petrov vrh, najviši vrh Osječko- baranjske županije. Cesta je granica dviju županije na kojima se Krndija udomaćila. Malo niže vidikovac i pogled na Panonsku ravan. Sigurno jedan od najljepših vidikovaca u Slavoniji.

U divljini pitome KrndijeVode Panonskog mora odavno su se povukle i za sobom ostavile veličanstvene prizore. Pogled puca na manastir sv. Nikole u nizini koji nam je iduće odredište. Krećemo se ispod Petrovog vrha vrlo strmim terenom i postajemo istraživači Krndije. Koristimo Indijana Jones pristup i kroz nepreglednu divljinu presijecamo nekoliko puta rijeku Iskricu kako bismo pronašli put do manastira, još jednog povijesnog diva Krndije. Čas ga nema pa se opet pokaže. Iza nas su impozantne stijene skrivene duboku u šumi. Sunce nas pomalo iscrpljuje, ali smo vrlo blizu. Iz krošnji vidljivi su obrisi zadivljujućeg kompleksa. Hladna i brza Iskrica ga okružuje i okrjepljuje putnike namjernike. Odmaramo u hladovini sjene u blizini manastira i komentiramo završni dio puta do nas okružuju zeleni otoci nekadašnjeg Panonskog mora. Spuštamo se najprije cestom, a zatim šumskom putem u nizinu. Pronalazimo pokoju gljivu i to krasne primjerke psećih varganja. Dolazimo na drugi kraj razbacanog sela Duzluk, a oko nas vinogradi, šume, vikendice i beskrajna polja. Bajkovite slike se redaju dok maštamo o hladnom piću i hrani. Jednoglasno je usvojen prijedlog da kušamo ćevape u Orahovici uz sladoled.

U divljini pitome Krndije

Konačno dolazimo do duzlučkog jarka i nakon gotovo sedam sati i 25 km današnja priča završava. Nakon vizualnih ljepote i duhovne hrane, smijeha, druženja, uživanja, prekrasno provedenog dana, slijedi zaslužena okrjepa za nepce i već neki novi planovi su na vidiku. Priključite nam se.

Umor prolazi, a zadovoljstvo ostaje!

Hrvoje Tržić, predsjednik PD „Krndija“ Našica

Stric pivo

Pročitajte još