Tag : Noa Devald

A što to, mila mi, gubiš ti?  Ipak mene bijeda i njen žamor svladavaju ovih dana.  Moji snovi me uhode, gnječi me koža moja.   ...

Tko me to iznudnički ljubio Mjesto dušne svetice Čovjeka u vječnoj molitvi za ljubav? Raspalim prstima bogohuljskih plemena Tko je milovao moje usne Natopljene stihovima...

Gdje sam? Ne govori pak! Ti zgrliš me vjernije no majka mi. Suzama hladiš meni prezrelo čelo I činiš me ponosnim što još sam mlad....

Tko to krade uzvišenu radost cvijeća proljeća I mrsko mrskoga čovjeka U beskrajnoj jeseni Čara nestvarnom ljepotom? Tko to krade radost cvijeća proljeća? Ta, nitko....

Čuš li miris te tmine O najmilijeg ti lica šiven?   Čuš li kako bijeda izbjegava ti pamet I kako pravo na doličnost, ko što...

Znaš li griješiti dok u mome zagrljaju  Kao što ja ljubeć’ te to ne znadem?   Zaudaraš li na starost  I šutiš li u svojoj sljeposti...

  Ovih ti dana više neću o čelo kazivati.  Smućeno ponavljam ti- „Ne!”.  Čuješ li kako pjesma se piše  I već u duljinama i dubinama...

Majka moja žurno sijedi Dok u samici ja tugujem. Snovi su moji prognani, druže. Pokradena njihova je čast- U bruju mase crknut će. Dok bdijem...

Strašna je moja patnja čekajući njen smijeh. Ja neću nigdje zaput k njoj. U postelji svojoj- gnjevno obliven plačom Čekam ga. I nju. I njega...

Večeras bi me tuga moja mogla ubiti. Uvjeravajući me u nesklad tvoga duha i istine Govoreći kako željna li si bojažljivih mi usana i ruku....