U Gradskoj knjižnici Našice, u ponedjeljak 23. rujna 2024. godine, održana je promocija zbirke poezije “Feniksova pjesma” autorice Ivane Strapač. Ravnateljica knjižnice, Marija Buha, pozdravila je okupljene ističući zadovoljstvo što se, u sklopu Dana nacionalnih knjižnica, prostor knjižnice koristi za predstavljanje zbirke poezije. Večer je započela dugogodišnji prijatelj autorice i pjesnik, Zdenko Dundović, koji je publici pročitao pjesmu posvećenu Ivani, uvodeći ih tako u svijet njenog stvaralaštva.
„Feniksova pjesma” je knjiga koju je Ivana započela, a čitatelji je završavaju vlastitim razmišljanjima, bilješkama i crtežima, stvarajući jedinstveni suživot između poezije i osobnog izražavanja. Svaka pjesma postaje prostor za introspekciju i kreativnost čitatelja, što omogućava jedinstveno iskustvo svakome tko ju uzme u ruke. Ovaj interaktivni format osmišljen je s ciljem poticanja čitatelja da preispitaju vlastite emocije i misli, te kroz crteže i riječi osnaže svoj emotivni i mentalni svijet. Nakon službene promocije, knjiga će biti dostupna za posudbu u Gradskoj knjižnici Našice, a oni koji žele imati vlastiti primjerak mogu je kupiti izravno od autorice. Time se Feniksova pjesma otvara široj publici, pozivajući ih da postanu dijelom njenog stvaranja i osobne refleksije.
Također, Ivana je podijelila detalje o procesu nastanka zbirke te svojim osobnim iskustvima vezanim za poeziju, kreativnost i podršku koju je dobila od zajednice.
„Rođena sam u Osijeku. Često se šalim kako mi je srce u Osijeku, duša u Našicama a mozak u Pleternici gdje radim. Svrha narodnih knjižnica je uz osnovne knjižničarske poslove i promicanje kulture, ali i obogaćivanje zavičajne zbirke. Iznimno sam ponosna što je moja skromna zbirka poezije postala dijelom bogate “zavičajne priče” našeg kraja.”
Ravnateljica knjižnice, Marija Buha, izrazila je posebno zadovoljstvo zbog promocije zbirke jednog lokalnog autora. Kako doživljavate podršku lokalne zajednice i knjižnice?
„Kao knjižničarka surađujem s kolegicama i kolegama iz Gradske knjižnice Našice. Kroz suradnju upućena sam u njihove aktivnosti. Mogu reći kako sam (osobno i profesionalno) iznimno ponosna na njih. Ravnateljica Marija Buha ide u smjeru približavanja knjižnice građanima što je vidljivo iz brojnih aktivnosti, a jedna od njih je i promocija knjiga lokalnih autora (amatera). Od kada ste objavili prvi članak o meni gdje god se pojavila u gradu ljudi mi čestitaju, podržavaju me, pitaju gdje mogu nabaviti knjigu. Također, jako puno žena mi je priznalo kako razmišlja o objavljivanju vlastite poezije, pitaju me kako izdati knjigu, koja je cijena itd. Nakon promocije inbox mi je zatrpan pitanjima gdje mogu “nabaviti” knjigu, kada će novi susret itd. Malo mi je neobično kada mi se ljudi koji me ne poznaju osobno (barem ja njih ne poznajem hehehe) obrate imenom … a s druge strane sretna sam zbog podrške koju imam.”
Zdenko Dundović je kroz pjesmu posvećenu vama uveo publiku u svijet poezije. Možete li nam reći nešto više o vašem dugogodišnjem prijateljstvu i o tome kako vas je ono inspiriralo?
„Supruga gospodina Dundovića rođena je sestrična moga supruga tako da sam njega i njegovu obitelj upoznala među prvima kada sam došla u Našice. Međutim, naša suradnja i “priča” oko poezije počinje 2018. godine kada sam napisala recenziju njegove druge zbirke poezije “Miris dunja”. Prvom zbirkom “Veliki dom” iznenadio nas je svojim pjesničkim ambicijama, a meni se odmah svidio jer je netko tko se usudi drugačije. Od tada do danas svaku pjesmu koju napiše pošalje meni i još trima profesoricama na čitanje, tako sam smo pročitale i pjesme koje publika nije imala priliku pročitati. Jedna od njih je i pjesma “Ivana” koja slavi žensku senzualnost, snagu i ljepotu koja izaziva divljenje. Pjesma nije napisana meni osobno, jedina poveznica je ime. Ivana iz Dundine pjesme je princeza… ja sam više ratnica… hehehe. Osim što mi je ustupio pjesmu za promociju, na moju molbu osobno ju je pročitao i tako mi dodatno pružio podršku koja mi je bila i više nego potrebna! Pokazao se kao pravi prijatelj i hvala mu na tome!”
Zbirka predstavlja 15 godina vašeg rada. Kako ste doživjeli trenutak kada ste napokon podijelili taj dugogodišnji proces s publikom na predstavljanju zbirke?
„Jučer su uz mene uz kolege knjižničare, susjede i ljubitelje poezije bili apsolutno svi koji mi znače i kojima značim u životu! Nitko nije propustio doći i za živo čudo nisu zakasnili čak ni oni kojima je kašnjenje dio osobnosti hehehe. Bilo je to 50-ak mojih ljudi! Došli su apsolutno svi koje sam očekivala, a neki su me i pozitivno iznenadili dolaskom. Napominjem kako se kolege iz škole “čuvaju” za promociju u Pleternici tako da su nedostajali samo oni. Promocija knjige dogodi se jednom ili niti jednom u životu. Osim moje najuže obitelji i ravnateljice knjižnice nitko nije pročitao niti jednu pjesmu prije promocije tako da su bili iznenađeni i to pozitivno! Nisam pripremala pjesme koje ću čitati nego sam ih “birala” otvaranjem knjige. Bila je to lepeza emocija… od smijeha do suza… I možda sam nekako prvi puta u životu uz ljude koji me vole i koje volim… bila stvarno ponosna na sebe!”
Kakvi su bili komentari i dojmovi posjetitelja o samoj zbirci i njenom jedinstvenom formatu, osobito o tome što je prilagođena različitim uzrastima?
„Publici su se pjesme svidjele. Uspjele su doprijeti do njih. Komentirali su kako bi me voljeli slušati u nekoj emisiji s obzirom na moju boju glasa i retoričke sposobnosti. Najviše pitanja imali su najmlađi. Na što sam iznimno ponosna. Sin naših prijatelja koji je totalno u sportu pitao me zašto nisam napisala pjesmu o nogometu, a sinu i nećaku zabranila sam dodatna pitanja nakon što sam im odgovorila na prethodnih 99…. hehehe. Ljude oduševljava ideja crtanja fraktalnih crteža i odgovaranja na pitanja u svrhu emocionalnog osnaživanja i jačanja mentalnog zdravlja! Neprimjereno izražavanje nije moj stil tako da su moje pjesme prikladne za sve uzraste.”
Je li predstavljanje zbirke ispunilo vaša očekivanja? Postoji li neki trenutak koji vam je posebno ostao u sjećanju? S obzirom na uspjeh predstavljanja, imate li u planu slične događaje u drugim gradovima ili knjižnicama?
„Predstavljanje nije ispunilo moja očekivanja … nadmašilo ih je! Ne možete zamisliti kako je biti u trenutku ispunjenja najveće životne želje. Emocije su toliko snažne da ih je teško suspregnuti. U petak me čeka “vatreno krštenje” predstavljanja knjige pred strukom na ŽSV PSŽ. Nadam se kako će biti blagi kritičari…, ali i pravedni! U planu je Pleternica, ali tek kada se slegnu dojmovi. S ravnateljicom Marijom Buha razgovarala sam o suradnji oko vođenja “Kluba čitatelja”, organizaciji večeri poezije pjesnika amatera, ali i o radionicama mentalnog i emotivnog osnaživanja, itd.” – zaključila je Ivana