Odlična ekipa sastavljena od iskusnih planinara, starijih i nekih mlađih članova koje dugo nismo vidjeli, ali i nekih novih lica te potencijalnih “Krndijaša” uživala je u papučkim stazama i uzduž i poprijeko. Malo je reći da smo uživali i to svih 12 koliko nas je bilo. Odlučili smo otići stazama kojim još nismo išli, ali i planinari općenito tamo rijetko idu jer nisu markirane, i tako iscrtali neke nove rute našim laganim stopama.
Krećemo s bisera Jankovca prema Češljakovačkom visu, ali odlučujemo se na uspon prema Nevoljašu u smjeru Velike. Skrećemo prema Nevoljašu i dolazimo na bivše skijalište koje nažalost više nije u funkciji. Snijeg nam ponegdje pravi društvo dok razmišljamo kako bi se bilo dobro spustiti se dolje na skijama, sanjkama ili na vreći barem. Dolazimo ispod planinarske kuće “Jezerce” pa do Nevoljaša gdje se pruža predivan pogled na pola Papuka. Predah uz netaknutu prirodu je uvijek najljepši.
Spuštamo se do skretanja za Jankovac i Anđine barake te nastavljamo nemarkiranim putem, tj. Padežkim jarkom. Slijedi relaksacija uz jutarnje još uvijek zubato sunce i relativno ravni dio za kojeg smo jedva čekali da završi. Poznata papučka brda kojima smo bili gosti prošlog vikenda naziru se, a miris medvjeđeg luka širi šumom. Proljeće je pred vratima na Papuku osjeti se pomalo i u zraku. Temperatura raste, a naša vesela ekipa polazi vrlo strmo na Padežki vis, vrh do kojeg vodi nemarkirana staza prekrasnih kamenih divova i galerije kakve se ne bi ni Velebit posramio. Strmi i težak uspon daje nam za nagradu lijepe prizore još uvijek smeđeg Papuka.
Spuštamo se na cestu i ubrzo penjemo do markiranog puta prema Mališčaku, ali odlazimo do Orahovih voda gdje je izvor. Tamo se krijepimo i odmaramo, a Zoki pravi najveći ledolom od svih ledoloma koji postoje u svijetu ledoloma. Razbija podeblji komad leda skinut s male ledene bare glavom. Svaki planinar mora biti čvrste glave, a Zoki je to dokazao. Šaleći se odlazimo šumskom cestom ispod Ivačke glave i skrećemo ponovno nemarkiranim putem do Koprivnatog brda.
Penjemo se opet vrlo strmo do vrha iznad 800 mnv. Kad tamo od kopriva ni k, ali opet uživanje na vrhu gdje planinari ne idu često. Spuštamo se prema jankovačkoj cesti i ponovno kod Anđine barke i Padežkog jarka vraćamo na markirani put gdje skrećemo jarkom prema Jankovcu.
Nakon skoro sedam sati brda, uspona, spusta, strmaca, nepoznatih terena, makiranih i nemarkiranih puteva, dosta visinske razlike, šumskih cesta i uživanja vraćamo se prema Jankovcu gdje naravno uživamo u tekućim proizvodima i delicijama Slavonije i drugih krajeva. Neki odlaze do slapa koji još sjaji ledenim sjajem. Taman odrađenih 20 km za trening i izazove koji su ove godine pred nama.
Priključite nam se.
Umor prolazi, a zadovoljstvo ostaje!