Prošlu srijedu, preciznije 23. rujna posjetili smo izbjeglički kamp u Opatovcu. Nakon što smo najavili da prikupljamo donacije za izbjeglice koje su se ovih dana našli u prolazu kroz našu državu i Našičani su se angažirali oko prikupljanja namirnica i odjeće za izbjeglice. Iako je javnost podijeljena oko izbjegličke krize moramo reći da je skupljen kombi hrane i odjeće što pokazuju da su Našičani ipak osjetljivi na one koji su u potrebi neovisno o tome kojoj naciji ili religiji pripadaju.
Podsjećamo na to da je akcija prikupljanja hrane krenula u petak 18. rujna i trajala sve do utorka 22. rujna, a ponedjeljak i utorak skupljali smo i odjeću budući da su se iz Crvenog križa oglasili kako su potrebni i odjevni predmeti. Moramo napomenuti da su se prikupljale samo one prehrambene namirnice za koje je Crveni križ apelirao da se doniraju.
Iz Našica nas je krenulo petero u kombiju kojeg nam je besplatno ustupio gdin. Milan Papučić. Na cesti od Osijeka prema Vukovaru vidjeli smo dvije kolone autobusa koje su pratila policijska patrolna vozila, a u svakome autobusu napunjenom izbjeglicama nalazila su se i dvojica policajaca. Na samom ulazu u Opatovac promet je kontrolirala policija.
Na samom ulazu u izbjeglički kamp sve je bilo puno vozila, prvenstveno i pretežno onih policijskih, a zatim i novinarskih kombija, ne samo domaćih medijskih kuća već i onih stranih koji su neprestano čekali s kamerama hoće li se što zanimljivo dogoditi i uvijek je netko bio ispred kamere od novinara i prenosio trenutnu situaciju. Osim njih bili su tamo i šatori Crvenog križa, UNHCR-a, Liječnika bez granica i nekih drugih globalnih organizacija.
Ono što smo ulaskom u sami Opatovac osjetili bio je izrazito neugodan miris koji je bio još izraženiji u samom izbjegličkom kampu. Problem je u tome što sanitarnih čvorova nema i što ljudi vrše nužde posvuda, a uz sve to valja napomenuti da na svojem putu nisu imali mogućnost tuširanja ili kupanja.
Nešto što nas je ugodno iznenadilo bila je dobra organizacija policije. Moramo reći da sve što se tiče njih je besprijekorno. Svatko zna svoj posao i sve teče besprijekorno dobro. Nešto što bismo naveli kao slabost u svemu tome je organizacija Crvenog križa koja je puna propusta. Cijeli dan, a i nekoliko dana prije bili smo u kontaktu s njima. No najbitnije je to da smo bili taj dan u kontaktu i da su znali da dolazimo i donosimo donacije koje se uglavnom sastoje od hrane za djecu poput kašica i keksa te odjeće za najmlađe što im je bilo i najpotrebnije toga dana kako nam je bilo rečeno. Unatoč svemu tome kada smo došli tamo poslali su nas da to odvezemo u Vinkovce u njihovo skladište. Tek nakon razgovora s predsjednicom Crvenog križa Vukovar, koja vodi sav posao koji rade volonteri, odlučili su primiti našu donaciju na licu mjesta. Očito manjak volontera doprinosi tome da nisu baš usuglašeni u svojim odlukama pa je sve to razumljivo.
Ono što vjerojatno sve zanima su same izbjeglice. U sam kamp je nemoguće ući bez gumenih čizama do koljena, gumenih rukavica i maski preko lica što samo po sebi govori o stanju koje vlada u kampu. Došli smo taman u vrijeme kada se kamp pripremao za prihvat novih 3.000 izbjeglica i u jednom trenutku su se policajci počeli pripremati i napravili koridor za ulazak novih izbjeglica. Nekoliko je autobusa pristiglo te su polako jedan po jedan izbjeglice počeli izlaziti iz autobusa kroz pješački koridor koji su pripadnici policije formirali. Moramo napomenuti da je to bilo izrazito mirno i dobro organizirano. Ljudi su izlazili iz autobusa i mirno odlazili do ulaza gdje se vršila registracija. Nije bilo apsolutno nikakvih naguravanja ili nečeg sličnog. U medijima je bilo moguće vidjeti natpise o omjeru muškaraca prema ženama od 4:1, ali tvrdimo da to nije uopće tako. To su uglavnom obitelji, otac i majka s djecom. Kako izlaze iz autobusa kulturno pozdravljaju policajce. Dječica su veoma draga, poziraju fotografima, ali osim toga vidno su umorni i iscrpljeni.
Sve u svemu možemo reći da je u pitanju veliki jad i bijeda. Ljudi su umorni, iscrpljeni, a situacija uopće nije alarmantna u onom smislu u kojem to mnogi mediji prenose. Teško je sve što smo vidjeli i osjetili opisati riječima, potrebno je prije svega otići tamo i iskusiti taj mali dio svega koji smo i mi iskusili. Ovo je prije svega humanitarna kriza, a tek onda neka druga. Nema nereda, nema naguravanja, svi su poslušni. Ne treba nam panika i mržnja, treba nam strpljenje i ljubav. Ljubav koju možemo pružiti i običnom podrškom, a nakon toga ovisno o mogućnostima i pomoći u nekom drugom vidu.
Mi bismo se htjeli zahvaliti svima Našičanima koji su i ovaj put prepoznali potrebu da se pomogne drugima, koji su pomogli da se organiziramo i ovo se ostvari. Htjeli bismo naglasiti da sve što je otišlo u Opatovac potpuno je odvojeno od našeg projekta Socijalne samoposluge. Namirnice su prikupljane odvojene i označene naljepnicama. Ako netko ima kakvih pitanja može nam se obratiti na naš kontakt broj, e-mail i Facebook stranicu. Ukoliko netko želi pomoći u bilo kakvom vidu tim ljudima koji su tamo u potrebi neka se javi pa ćemo vidjeti što se može učiniti. Hvala još jednom svim dobrim ljudima!
volonteri Humanitarne udruge Dar dobrote