Danas slavi, a jučer je napunio 100 godina, rođen davne 1922. godine Pavo Ivančić je primjer mudrosti, pokretljivosti i rada svojoj velikoj obitelji, ali i svim poznanicima. Iako je imao samo dva sina, danas broji 6 unuka i čak 12 praunuka. Svi oni zapljeskali su i nasmijali se u glas, kad je otpirio i tu 100. svjećicu s torte.
Kaže danas slavi 100 godina i jedan dan
Djed Pavo razuman je 100-godišnjak, pa nas je već pri prvom susretu ispravio, danas slavi 100 godina i jedan dan. Dane provodi raznoliko, kuha si sam bar nešto i nekad, kaže najlakše je grah. Druži se sa sumještanima, a do nedavno si je i sam cijepao drva i vozio bicikl. O njemu brine njegova obitelj, sin, unuci i praunuci, a pomoć dobiva i preko projekta „Zaželi” i dobro mu je kaže, ne žali se.
Još uvijek pokretan sa štapom u ruci, kaže danas će možda i zaplesati, iako u svojih 100 godina to nikad nije radio. Malo slabije vidi i čuje, ali voli biti u društvu i razgovarati. Preživio je dva rata, bio zarobljen, a cijelog se života bavio poljoprivredom i od toga živio. Kuću u Vukojevcima izgradio je samostalno, uz pomoć žene, njih dvoje opeku su sami peki, a dom je bio uvijek topao.
„U svojih 100 godina živio je u pet različitih država: Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, Kraljevina Jugoslavija, Nezavisna država Hrvatska, Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija i Republika Hrvatska. Ratovao je u tri vojske, a od niti jedne države nije dobio mirovinu. Tek je u svojoj 99. godini, 2021. prvi put uspio dobiti mirovinu, onu nacionalnu. Do tada je živio od svog rada, u poljoprivredi, u starosti od pomoći obitelji. ” – govori nam unuk Dražen Ivančić iz Slavonskog Broda.
„Ja vam u životu nikad nisam jeo ni ljuto ni slano, mislim da je tajna moje dugovječnosti u tome. Puno sam jeo povrća, posebno mladog luka sa 4 pera, i to govorim i svojoj djeci i unucima. Rakiju nisam nikad pio, a danas ću možda malo, onako na vrh jezika.” – kaže nam Pavo, koji se korone ne boji. Kaže da je njegova mladost, i ono nekadašnje doba bilo bolje, svi su bili veseliji, češće na ulicama i u divanima, danas su svi na „kutijama”. Ipak priznaje i on nekad zaviri. „Djed je vrlo smiren, staložen, osoba koja je vrlo disciplinirana kako u poslu, tako i u pogledu njegove prehrane koja je očito bila jedan dobar razlog zašto je on doživio 100 godina.” – dodaje unuk Dražen. Pavo nam napominje kako je njegov djed, od mame otac doživio 95. godina, pa možda je nešto i u genima.
Mladima u nasljeđe ostavlja životnu mudrost
Današnja proslava napravljena je njemu u čast, pa iako ih se skupilo dosta, jer velika je obitelj, da nije pandemije bilo bi ih i više. Poklone su pripremili, kao i torte, ona najveća nosila je brojku 100, veličanstvene godine, koje su napunili rijetki, sve ih poimence zna Pavo.
Svojoj djeci, unucima i praunucima ostavlja u nasljeđe puno mudrosti, kaže nam jedna od njih Dora. „Pradjed me naučio da uvijek razmislim prije nego nešto kažem. I da se uvijek smijem.” – dodaje Dora uz želje za djeda, da ostane uvijek zdrav.