Pakosno je drago tvoje biće u mojoj glavi.
Guliš obronke načinjene tjelesima s*****h buđavki
I u negve ključaš dogrobne borbe za prolazne okupatorske zlatnike.
I neusporedivo gluplji sam.
Nikada da mi ne pođeš!
Moje žiće – glava moja
Tiho vječnost uz te sanja.
I riče
U vjetar neprolazni.
Guše silovito moji snovi s tobom mene
I grabe tjeskobnu pjesenštinu moju…
Ti mene ruješ! Črniš meni samoću!
Nikada da mi ne pođeš!
Svoju nepustivost shrabrit ću
Čuvajući sjenu tvoju u kojoj krijem se od sve moje boli,
Kričući stihove što cvjetaju u tvojoj kosi,
Padajući u udobnost tvojih grudi bijelih kao oblaci u mašti!
Nikada da mi ne pođeš!
Ja rob sam tvoj u glavi mojoj
Zabranjujem ti da me oslobodiš
Svakog drugog vikenda na portalu TV Našice čitajte promišljanja mladog i perspektivnog lokalnog umjetnika.
Foto: Ivan Vukomanović