Prethodnog vikenda imali smo raznih društvenih obveza i zadataka, a našlo se i vremena za čak tri, odnosno četiri izleta u režiji našeg društva. Tako smo u subotu dočekali 9 gostiju iz Beograda koji su uživali u ljepotama središnje Krndije. Sekcija sv. Bernarda našeg društva sudjelovala je na dvodnevnom susretu štovatelja sv. Bernarda na Samoborskom gorju gdje su se okupila društva koja njeguju i duhovno- religijski aspekt planinarstva.
“Jankovac – Mrežarski Rust – Jarcoder – Kolac- Cipalovac – Češljakovački vis – Bukovi tečajevi – Tisovac – Dubočanka – Jankovac”
U nedjelju je nekolicina naših članova posjetila Bilogoru i tradicionalno okupljanje planinara na Virovitičkim susretima u organizaciji HPD-a “Papuk”. Mi ostali (četvero Krndijaša) otišli smo na Papuk. Priključio nam se i Antun iz HPD-a “Lipa” Lipik. U zadnje vrijeme obilazimo nepoznate papučke živopisne krajolike. Iz znatiželje, čuđenja i divljenja bude se najljepši i najneobičniji osjećaji kao i najljepši izleti. Papuk je jednostavno nepresušan izvor predivnih kutaka koji nisu obilježeni crveno – bijelim krugovima i utabanim stazama pa smo ih odlučili otkriti.
Općenito, slavonsko gorje pruža mnogo toga i samo treba istraživati. Izlet se sastojao od apsolutno svega što Papuk može pružiti pa smo putem susretali: nemarkirane staze, markirane staze, klasične pl. puteve, tepihe zelenila, kanjone, bistre i čiste potoke, nepregledne šume, makadame, šumske puteve, pokoju prepreku u obliku stabla srušenog poslije oluje, polja paprati, vizure koje se kriju iza oblačnih kulisa kroz koje se probija sunce, divljinu, kišu, guste iskonske prašume Papuka, kamenite neprohodne vrhove, srme prilaze, prijelaze preko potoka, mnogo uspona i silazaka dobrih za kondiciju i dobro društvo na kraju.
Iako je plan bio odraditi od 25 – 30 km, poslije prekrasnog Tisovca uhvatila nas je kiša pa smo se poput srna spustili do Jankovca. Mnogobrojni puževi su uživali su dok su se zrake sunca probijale kroz zelenu šumu koja je disala dok je tlo isparavalo poslije kiše. Pohitasmo dolje i sretosmo većinom osječku ekipu SPP-ovaca koji su krenuli od Međe i stigli do Jankovca. Ostali smo bez uspona na Nevoljaš, Koprivnato brdo i Ivačku glavu, ali to ćemo odraditi neki drugi put. Na kraju “samo” 18 odrađenih km i poslije toga neupitno kvalitetna okrijepa na Jankovcu. Nedjelja za poželjeti.
Umor prolazi, a zadovoljstvo ostaje!
