Kako trogodišnjaci i četverogodišnjaci “uče” čitati i pisati?
• prepoznaju poznate natpise i znakove (logotipe trgovina, prometne znakove),
• imitiraju odrasle dok čitaju – okreću stranice, prstom prate tekst,
• pretvaraju se da “čitaju, primijete ako promijenimo dijelove poznate priče,
• shvaćaju da pisani tekst uvijek nosi isto značenje,
• kroz razgovore šire vokabular i uče oblikovati rečenice.
Ove male, ali važne aktivnosti pokazuju da dijete uči razumjeti da pisani jezik nosi značenje, da pisani jezik predstavlja govorni jezik i da je povezan s govorom – a to je temelj za kasnije, formalno čitanje i pisanje.
Čitanje s djecom – ne samo djeci
Jedan od najvažnijih načina za poticanje pismenosti u ranom djetinjstvu je “book sharing” – zajedničko čitanje i razgovor o pročitanom.
Čitanje nije jednosmjerna aktivnost u kojoj odrasla osoba čita, a dijete samo sluša. Dijete trebamo potaknuti da aktivno sudjeluje u procesu čitanja tako što postavljamo “otvorena” pitanja o tekstu, razgovaramo o pročitanom tekstu i ilustracijama koje prate tekst te na taj način djetetu pružamo priliku da bude aktivni sudionik dijaloga.
Otvorena pitanja potiču dijete na razmišljanje, izražavanje mišljenja i povezivanje novih sadržaja s vlastitim iskustvima, a nemaju pogrešan odgovor.
Dijete možete pitati:
• “Što misliš, što će se dogoditi dalje?”
• “Kako bi ti postupio da si na mjestu junaka?”
• “Sjećaš li se kada se tebi dogodilo nešto slično?”
Također, potičite dijete da izmijeni kraj priče, opiše ilustracije ili smisli vlastite verzije događaja. Tako razvija maštu, vokabular i razumijevanje strukture priče.
Zašto je važno poticati pismenost prije škole?
Istraživanja pokazuju da su jezične vještine u snažnoj vezi s uspjehom u školi. Jezik nije važan samo za čitanje i pisanje – on je alat koji pomaže djetetu da usvaja sva druga znanja.
Primjerice:
• za rješavanje matematičkog zadatka potrebno je razumjeti pisane upute,
• za uspostavljenje kvalitetnog dijaloga s vršnjacima potrebne su nam dobro razvijene vještine jezičnog razumijevanja i izražavanja, a kvalitetan dijalog uvjet je dobro razvijenih socijalnih vještina,
• djeca s boljim jezičnim vještinama lakše napreduju u svim školskim predmetima.
Djeca koja rano razviju bogat rječnik i dobru jezičnu osnovu kasnije imaju manje teškoća u učenju, dok razlike između djece s dobro i slabije razvijenim jezikom s godinama postaju sve izraženije. Pismenost ne počinje u školskoj klupi. Ona počinje puno ranije – u zajedničkim trenucima kada s djetetom pričate, pjevate, listate knjige i čitate priče. Svaka takva aktivnost gradi temelje za budući uspjeh u učenju. Zato uzmite knjigu, sjednite s djetetom i čitajte zajedno – jer upravo u tim trenucima nastaju prvi, najvažniji koraci u svijet pismenosti.
Piše: Martina Starčević Perica, prof.logoped
Izvor: Mamin kutak