Nakon odlično odrađene Skupštine na kojoj je izabrano novo vodstvo društva, već sutradan našički planinari su se uputili na novi izlet. Kao nekada otišlo se do Staklane, kontrolne točke obilaznice “Tragom prvog izleta”, jedne od najstarijih u Hrvatskoj na koju mogu biti ponosni ne samo planinari, već i Našičani jer spaja zadivljujuće prizore nekih od najljepših lokacija našeg blaga Krndije i koja je nastala u spomen na prvi organizirani izlet našičkih planinara još tamo davne 1922. godine. Tu smo uvijek odlično prihvaćeni, a ponekad se osjećamo kao da planina oživi čim nogom kroče u nju njeni planinari koje je jako dobro poznaju.
Okupljanje ispred parkirališta crkve nagovijestilo je pozitivnu energiju koje nas je čekala kroz pomalo neobično topao dan. Brojčano lijep odaziv planinarki i planinara ispunjenih iščekivanjem i željom za novim avanturama koje su uvijek zajamčene na nepoznatim terenima ovog starog gromadnog gorja. Krenuli smo ispred Staklane gdje se nekad nalazila lovačka kuća. Snijeg se već otopio, a bujice pored kojih smo prolazili umivale su planinu svojim nanosima. Toplina šume koja nas je u tišini dočekala bila je neopisiva dok smo promatrali gorostasna stabla ponad nas. Sunce se stapalo s krndijskim ljepotama i pokazivalo nam putove dublje u šumu. Svladavali smo brdašaca i polako dobivali na visini bez ikakvog zamora i poteškoća. Po temperaturi se činilo kao da nam stiže proljeće. Ostavio sam da se skupina planinara malo odmakne i uživao u meditaciji puneći se ljepotom rajskih prizora koji su se otkrivali na svakom koraku. Sve se činilo tako nestvarno. Pitoma i strmija brdašaca upotpunjena ravnim proplancima punih lišća u raznim bojama bez daška vjetra i sunce koje nas je kupalo svojim zrakama, pokoji cvrkut ptica i snažna energija šume djeluju na psihu planinara kao rosa na cvijeće, kao majka na dijete. Odlazeći na ovakva putovanja osjećamo se često puta kao da smo ponovno rođeni. Planine su oduvijek smatrane božanskim mjestima na kojima je čovjek posvećen i blagoslovljen prirodom koja mu je izvor radosti, sreće i života. Mjesta na kojima je Bog utkao svoje najljepše ideje i koje su dane čovjeku da uživa i upija uz očaravajuće prirodne kulise. Krenuo sam dalje žurnim korakom za družinom da ih sustignem.
Šumskim dijelovima odzvanjao je radostan zvuk razgovora razdraganim planinara koji su bili na polovici puta. U višim predjelima Krndije još uvijek je bilo krpica snijega koje su pravilno razbacane stvarale šareni pokrivač lijepog sjaja. Odjednom, ugledasmo skupinu razigranih srna i jelena kako trčećim koracima gaze po strmom brdašcu da nam se skriju iza brda. Taman su nam pobjegle kada smo ih željeli fotografirati. Relativno čest, ali uvijek dirljiv prizor za sve nas koji nas posjeti da su ove prekasne životinje domaćini ove planine i ona pripada i njima. U daljini nas je čekao odmor kod lovačke čeke i drvenih klupa. Uz psihičku okrijepu, neizostavna je i ona za tijelo. U podnožju planine bilo je mnoštvo potoka koji su se kao slapovi razlijevali i stvarali bogatstvo vode. Nastavili smo po markiranom dijelu TPI-a i ubrzo stigli iznad starog kamenoloma po imenu Jovac. Ovdje se nalazi buduća nova točka TPI-a budući da će on biti u potpunosti kružna obilaznica. Tu je ujedno i jedan od najljepših vidikovca ovog područja planine koji otkriva daleki našički kraj. Jedino malo vegetacija skriva našičku i širu okolicu. Tu smo stali i pogledali što nam se nudi. U daljini smo prepoznali Petrov vrh kojeg smo pohodili prethodni tjedan, drugi najviši vrh Krndije. Iduća lijepa i malo poznata lokacija na našem putu bili su „Plastovi“, splet gromadnog kamenja i stijenja koje se naslanja jedno na drugo gotovo kao domino efekt. Mene osobno to je podsjetilo na srednjovjekovnu priču o Kamenim svatovima koje smo imali prilike nedavno upoznati na Medvednici, zagrebačkoj gori. Grebenom planine ubrzo se spustismo do naše polazne točke Staklane. Prođosmo jedanaest laganih kilometara kroz nekoliko sati koju su nam uljepšali i još više razvedrili ionako vedar dan.
Još jedan izlet u našem nizu. Tako sličan ostalima, a opet tako različit. Ljepote Krndije nemoguće je opisati kroz nekoliko rečenica. Za nas planinare ona nam je drugi dom. Naše mjesto pod sunce koje nas osnaži i okrijepi za vedriju i kvalitetniju svakodnevnicu. Duhovna hrana i majka kojoj se vraćamo te strast u kojoj iznova uživamo. Ime koje nam je često na umu dok nam njeni čisti, bistri i zdravi potoci krijepe žedne usne i umorna njedra. Krilo koje nam daje poleta i čuva nas bdijući nad nama i našim lijepim gradom. To je naša Krndija, naše ime, naš ponos, poprište omiljenih aktivnosti koje toliko volimo i koje naš život čini ljepšim. Dođite i aktivirajte se i vi kako biste uživali s nama.
Umor prolazi, zadovoljstvo ostaje!
{gallery width=200 height=133}Slike_tekstovi/2017/2mjesec/10/v1{/gallery}
Hrvoje Tržić, mag. educ. phil. et hist.,
predsjednik PD „Krndija“ Našice