Iz afričke misije vratio se Stjepan Đanić

Stjepan Đanić iz Našica prije samo nekoliko dana vratio se sa svoje misije, dvomjesečnog volontiranja u sirotištu sv. Ante u Tanzaniji. Uz vrijeme koje je posvetio djeci sirotišta, uspio je prikupiti značajna sredstva za izgradnju solarne elektrane.

TEKST SE NASTAVLJA NAKON REKLAME



U Našice stigao ispunjen pozitivnim sjećanjima

U naš novi studio Stjepan je donio mnoštvo suvenira iz Tanzanije, sve rađeno od jedne vrste banovine, afričkog crnog drveta. Noževi, ukrasni predmeti i košulje izrađene su na samoj ulici, kao što je slučaj i sa svim drugim u Songeu, gdje se život odvija upravo na ulici. Uz te predmete Našičanin iz Afrike u srcu će nositi samo pozitivna sjećanja, jer kaže bilo ih je puno, iako volontiranje nije bilo jednostavno.

Njegov dan u sirotištu započinjao je u 5 sati ujutro, kada je pratio djecu do škole, nakon toga imao je sat, dva slobodnog vremena, nakon čega je radio na projektu Kumstvo, koji omogućava prikupljanje sredstava za školovanje učenika i studenata, jer se tamo čak i državne škole plaćaju. „U popodnevnim satima djeca se vraćaju iz vrtića i iz škole i onda zapravo kreće moje vrijeme s njima. Moja zadaća bila je i organizacija njihovog slobodnog vremena kroz igru te učenje. No radio sam i sve kućanske poslove, kao na primjer pranje odjeće na bunaru, pumpanje vode, zalijevanje vrta i drugo.” – kaže nam Stjepan. Dan mu je trajao do 9, 10 sati kada svu djecu stavi na spavanje i postavi mreže na prozore, jer tamo su velik i opasan problem komarci.

Za mališane osigurao i solarnu elektranu

Osim svog vremena koje je posvetio volontiranju u sirotištu, Stjepan je kaže, iskoristio svoje znanje sa ekonomskog fakulteta te organizirao crowdfunding humanitarnu kampanju. Njena misija je također bila uspješna, pa je po završetku uspio skupiti dovoljno novca koji su upućeni u sirotište za nabavku materijala i izgradnju solarne elektrane.

„Mogu reći da će se kroz narednih mjesec, dva ili tri realizirati cijeli ovaj projekt i da će djeca dobiti novu solarnu elektranu, novu rasvjetu i sve što projekt obuhvaća.” – rekao je Đanić. Još jedan doprinos sirotištu dao je kroz organizaciju humanitarne akcije u Našicama. „Prije odlaska u Afriku, u Našicama smo prikupili baš veliku svotu novca, pa se ovog puta još jednom zahvaljujem župnoj zajednici na podršci.” – dodaje volonter.

Bio je „jedini” bijelac

Putovanje je samo po sebi bilo naporno, ali kulturni šok na drugoj strani planete nešto je za što ga nisu mogli pripremiti. Bio je atrakcija, „jedini” bijelac među crncima, pa su ga tako nazivali i ljudi u prolazu, na ulici. U početku mu je kaže to bilo neobično, no kasnije se navikao.

„Bilo je kulturnih šokova pogotovo na početku, prvih nekoliko dana, dok se čovjek ne priviknuti na novu okolinu i novo okruženje. Oni su odgajani drugačije nego mi, rekao bi strogo. Njima je učitelj iznad svih, a poštovanje prema starijima je neupitno.” – rekao je Stjepan i dodao da je bilo potrebno naviknuti se na hranu, pristup ljudima, općenito afrički način života. Bez obzira na puno razlika, najviše vjerskih jer u mjestu u kojem je volontirao živi miješano stanovništvo, zajedništvo je iznad svega, a ljudi su izrazito miroljubivi.

Iskustvo koje mijenja život

„Ovako iskustvo mijenja život, iz temelja. Promjena sredine življenja, nova kulturna sredina, život za druge svakako mijenjaju čovjekove vidike. Moj odlazak u Afriku, u jednu je ruku i mijenjanje svijeta. Mislim to su sitnice, jer ja sam samo jedan od mnogih koji je otišao u Afriku i to stvarno nije toliko ništa posebno. Ali, opet u drugu ruku, ta djeca često puta trebaju pomoć, pa je i ovaj moj mali doprinos, za njihovo bolje sutra.” – zaključuje svoju priču mladi volonter uz poziv svim mladima da iskuse život kroz pomaganje i osobni razvoj, te ostave svoj trag u svijetu.

Pročitajte još