U organizaciji HSSMS-MT Podružnica Bolnica Našice ispred OŽB Našice u 10:50 sati organiziran je mirni prosvjed pod nazivom „I mi smo zdravstvo”. Ondje su u vrijeme svoje pauze izašli djelatnici koji su željeli izraziti svoje nezadovoljstvo.
Okupljenim zdravstvenim i nezdravstvenim radnicima obratio se dr.sc. Harolt Placento, mag.med.techn. predsjednik HSSMS-MT Podružnica Bolnica Našice koji je pozdravio skup i zahvalio kako strukovnim udrugama tako i udrugama pacijenata koji su im izrazili podršku.
Sindikati godinama upozoravaju na manjkavosti u zdravstvenom sustavu
Naglasio je da je nedostatak radnika u zdravstvenim ustanovama i zapošljavanje neadekvatne radne snage rezultat potplaćenosti i teških uvjeta rada te višegodišnjeg zanemarivanja potreba sustava i nezainteresiranost vladajućih struktura za cjelovito rješavanje problema. Također je rekao da Sindikati godinama upozoravaju na manjkavosti u zdravstvenom sustavu, zahtijevaju povećanje plaća za sve zaposlene, odgovarajuće uvjete rada za sve, poštivanje kolektivnih ugovora.Navodi da plaće nisu jedini problem s kojima se medicinske sestre i medicinski tehničari, fizioterapeuti, laboranti, RTG tehničari, kuhari, spremačice, administrativno osoblje i svi ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici susreću.
Jedan od ključnih problema je minoriziranje njihove uloge u zdravstvenom sustavu, omalovažavanje značaja njihovog rada, diskriminacija njihovog obrazovanja, nepriznavanje uvjeta rada, neprovođenje zaštite na radu i sve veća izloženost agresiji i fizičkim napadima. Oni traže svoje mjesto u sustavu zdravstva uz liječnike. Odmah je naglasio da oni nisu protiv povećanja plaća liječnicima, dapače smatraju da je to potrebno, ali da je učinjena velika nepravda prema ostalim radnicima u sustavu zdravstva koje se zaboravilo. Nikada se nisu protivili radu jer su svjesni činjenice da su tu zbog pacijenata. To je uostalom bilo vidljivo i za vrijeme COVID pandemije kada su se nesebično dali i nisu tražili nikakav pljesak javnosti niti priznanje jer su smatrali da samo rade svoj posao. Međutim, ni sada nisu tražili ovo omalovažavanje, zanemarivanje, nepoštivanje, zapravo pljuskanje. Traže da se cijeni i prizna njihov rad jer bez njih zdravstveni sustav ne može funkcionirati, kaže da je sada došlo vrijeme da osvijeste one koji toga nisu svjesni. Traže da se njihov rad uvažava i cijeni i da im se osiguraju adekvatni uvjeti rada dostojni svakog čovjeka te traže dostojanstvo i ravnopravnost u radu!