Nikolina i Ante Tomić iz Feričanaca jučer su završili svoj povijesni, ali i povijesni uspjeh PD „Krndija“ Našice. Oni su prvi bračni par ikad, te prvi članovi ovog društva koji su nakon 9 dana prehodali Slavonski planinarski put dužine 320 km koji obuhvaća 5 planina. Ovaj put poznat je kao najstarija, najduža i najteža hrvatska planinarska obilaznica. Iako su zajedničkim pothvatom postali prvi bračni par u povijesti kojem je to uspjelu, Nikolina je postala i druga žena koja je ikad završila ovaj planinarski put u jednom dahu.
O težini puta govori i brojka od tek 10- ak osoba u povijesti SPP-a koji su od 1957. obišli obilaznicu u jednom dahu. Članovi njihovog društva te roditelji, umorne ali sretne planinare dočekali su u Planinarskoj kući u Velikoj Londžici, na mjestu s kojeg su krenuli u ovu nesvakidašnju avanturu.
– Krenuli smo iz naše planinarske kuće put Krndije koja nas je po stoti puta oduševila, no ruksaci su nam u samom početku bili vrlo teški. – rekla je Nikolina Tomić. Njen ruksak težio je više od 10 kg dok je Antin imao čak 17 kg. – Prva dva dana su oni bili problem, al kad su počeli boljeti tabani i koljena onda o ruksacima više nismo razmišljali. – rekao je Ante. Nosili su sav potreban pribor i hranu, pa su s vremenom opterećenja na leđima bila sve lakša. Radili su, kažu, vrlo male pauze tek po pola sata za ručak kako im se tijela ne bih ohladila pa ponovno hodanje bilo vrlo teško. Prvog dana izazova stigli su na mjesto malo do poslije Javora gdje su pronašli lovačku kuću i pitku vodu koja im je bila pri kraju. Prvu noć proveli su u šatoru nekih 10 km od Jankovca. Dnevno smo hodali između 30 do 35 kilometara. Najveća potpora, osim njih međusobno, bili su njihovo društvo i obitelj, ali i novi prijatelji koje su stekli putem. Jer iako su oni pripremali opremu, koje nisu imali puno, predsjednik PD „Krndija” Hrvoje Tržić rješavao je logistiku. – Bez njega ne bi mogli prehodati ovu trasu, nikako. – istaknuo je Ante Tomić i dodao da kad bi Hrvoje nazvao samo da provjeri gdje su, imali su osjećaj da hoda s njima, pa im je on bio dodatna motivacija. Nisu htjeli odustati da ga razočaraju. A on se pobrinuo da osigura vodiče te spavanja po domovima, tako ovaj bračni par ističe da su im velika pomoć bili i ljudi koji su odvojili svoje slobodno vrijeme da ih dočekaju, ponude jelo i provedu ih stazama. Zahvaljuju tako gospođi Branki na Psunju, koja je hodala s njima dva dana i koja ih je primila u svoju kuću na spavanje, predsjedniku planinarskog društva Psunj, gospodinu Borisu iz GSS-a iz Nove Gradiške koji je također omogućio spavanje, Josipu Zubaku koji se zbog njih probijao uništenom cestom, gospođi Nadi sa Petrovog vrha te Otu koji ih pokupio kod Borovika. – Iznenade te ljudi, poklekneš a oni ti daju snage svojim djelima. – istaknula je Nikolina. Od anegdota na putu istaknuli su susret sa krmačom i dvadeset prasaca, i tada su pomislili, samo mirno i polako. Sreli su i nekoliko srna pogotovo na Papuku, Krndiji i Psunju jer tamo nisu toliko izlovljene, te jazavca, prvog živog kojeg je Nikolina vidjela u životu. Od najtežih stvari izdvojili su put kroz šikare, tamo gdje ni divlje svinje ne idu, našalio se Ante, uz pratnju kiše koji je potrajao 8 sati te hodanje po asfaltu nakon kilometara i kilometara šume. – Ovo je uz fizički izazov bio i psihički jer prolazili smo kroz šume pa ne vidiš svoj napredak i to te ubija. Onda kad izađeš na proplanke i vrhove i vidiš sve oko sebe, to nam je bila najbolja nagrada. – rekla je Nikolina dodavši da su definitivno pomakli neke granice i učvrstili svoju vezu. – Poslije ovoga nas ništa ne može rastaviti. – našalio se Ante.
Iako su skoro svake večeri razmišljali o odustajanju, sutra su ipak krenuli jer odustajanje nije bila opcija. U ovih 9 dana odmorili su se i od tehnologije i imali vremena za razmišljanje, iako iskreno priznaju najviše su razmišljali o cilju i o bolovima. Za ovaj poduhvat obuli su tenisice, jer dugačak je to put pa su se bojali žuljeva od gojzerica. Na kraju su nam otkrili da su na put krenuli iz znatiželje, vidjevši na jednom izletu tablu za SPP. Nakon malo istraživanja odlučili su se krenuti, i nakon toga nije bilo povratka. – Tko ima ambicija treba probati. – zaključili su oboje, jer za put se nisu posebno pripremali osim što su hodali. Nakon kratkog odmora, jer već danas kreću na posao, planiraju nove izazove poput, Via Dinarica, Via Adriatica Trail i Camino jednog dana. Iako su u planinarima tek godinu i pol, odmah su se zaljubili u planine, a i društvo je odlično, pa pozivaju sve mlade da im se priključe.
[aigpl-gallery id=”37885″]