Našičanka Ivana Strapač, stručna suradnica knjižničarka – savjetnica, izdala je svoju prvu knjigu pod nazivom „Feniksova pjesma”. Ovo jedinstveno djelo predstavlja interaktivnu zbirku poezije koja, uz autorske pjesme, sadrži i pitanja za jačanje mentalnog zdravlja i emocionalno osnaživanje, kao i tematske rubrike za opuštanje i kreativno izražavanje kroz crtanje fraktalnih crteža.
„Feniksova pjesma” je knjiga koju je Ivana započela, a čitatelji je završavaju vlastitim razmišljanjima, bilješkama i crtežima. Nakon službene promocije, knjiga će biti dostupna za posudbu u Gradskoj knjižnici Našice ili za kupnju izravno od autorice. U ekskluzivnom razgovoru, Ivana Strapač otkrila nam je pozadinu nastanka ove neobične knjige i podijelila svoje misli o važnosti mentalnog zdravlja i kreativnog izražavanja.
Možete li nam ukratko opisati vašu novu knjigu „Feniksova pjesma”? Što ju čini jedinstvenom?
„Feniksova pjesma” interaktivna je zbirka poezije namijenjena jačanju mentalnog zdravlja, emocionalnom osnaživanju, kao i opuštanju i kreativnom izražavanju kroz crtanje fraktalnih crteža.
Odakle je došla inspiracija za stvaranje interaktivne zbirke poezije?
Kao strastvenoj čitačici često su mi se događale situacije kako bih nešto željela „odgovoriti” autoru, ili me pročitano motiviralo na neko djelovanje ili kreativno izražavanje. Također, kao knjižničarka, u svakodnevnom radu s djecom vidim koliko je njima važna mogućnost izražavanja vlastitog mišljenja. I što je najvažnije, obećala sam učenicima kako će po mojoj knjizi moći slobodno „šarati”… Dosljednost prije svega, zar ne?
Kako ste došli na ideju da kombinirate poeziju s pitanjima za jačanje mentalnog zdravlja i emocionalno osnaživanje?
Znate onu situaciju kada slušate pjesmu na jeziku koji ne razumijete, a obori vas s nogu? Popularne pjesme nisu ništa drugo nego uglazbljena poezija koja putem medija pronalazi put do slušatelja. Kažemo, „ovo je moja pjesma”! A zašto, zato što priča neku našu priču. Poezija bez glazbe je samozatajna i manje komercijalna. Ako objavite zbirku poezije, od 100 ljudi koji će kupiti knjigu, pročitat će je nekolicina znatiželjnika, ostalima će popuniti kućnu zbirku. Interaktivne zbirke poezije, omogućuju čitatelju izražavanje vlastitih stavova i mišljenja. Čitatelj postaje sukreator priče koju ste vi započeli. Znanstveno je dokazano kako je ljudima lakše, ako neku tešku emociju podijele s drugom osobom ili je jednostavno napišu na papir. Pitanja su zapravo zamišljena u obliku „osobnog leksikona”. Zamislite, kada za 5, 10 ili više godina pročitate odgovore koje ste napisali danas. Vjerujem kako bismo se svi zajedno lijepo nasmijali.
Kao stručna suradnica knjižničarka – savjetnica, kako je vaše profesionalno iskustvo utjecalo na stvaranje ove knjige?
U knjižničarstvu, kao i u svakoj drugoj struci, kako biste napredovali morate uložiti puno vremena, rada i sebe. Također, važno je biti jedinstven i inovativan, što je danas iznimno teško. Osim brojnih radionica, edukacija i projekata s učenicima, organiziramo i književne susrete s književnicima. Upravo jedan takav susret u našoj školskoj knjižnici OŠ fra Kaje Adžića Pleternica u Pleternici, s prekrasnom pjesnikinjom iz Bilica (Pleternica) Irenom Kalan ohrabrio me i potaknuo na pomicanje ljestvice i ulazak u službene spisateljske vode. Irena je „žena iz susjedstva”, majka dvojice naših bivših učenika, dakle netko koga naši učenici i kolege jako dobro poznaju. U prvim redovima bili su učenici za koje nikada ne biste rekli kako ih poezija može privući. Atmosfera sa susreta i povratne informacije nakon, bili su mi vjetar u leđa.
Koja je glavna poruka koju želite prenijeti čitateljima kroz „Feniksovu pjesmu”?
Zbirku sam posvetila „svima koji se usude drugačije”. U vremenu kada je moderno biti i izgledati kao ostali, važno je ne izgubiti sebe! Prilagodimo trendove sebi, a ne sebe trendovima!
Kako vidite ulogu interaktivnih elemenata u vašoj knjizi? Što oni donose čitateljskom iskustvu?
Pitanja poput „Kako mogu poboljšati vlastito samopouzdanje?”, „Što me najviše motivira u životu?” ili „Kako mogu biti zahvalniji/-ja za ono što imam?” potiču na razmišljanje i djelovanje, a kroz crtanje fraktalnih crteža čitatelji se opuštaju, zabavljaju i kreativno izražavaju. Zapravo, postaju suautori knjige.
Možete li nam reći nešto više o planiranim promocijama u Našicama i Pleternici?
Jesen je moje najdraže godišnje doba, tako da promocije slijede u rujnu i listopadu. Prva će biti u našoj prekrasnoj Gradskoj knjižnici Našice koja me oduševila novim ruhom. Čestitke još jednom kolegama knjižničarima, kao i svima zaslužnima za realizaciju ovoga hvalevrijednog projekta. Nakon što dogovorim detalje s ravnateljicom, kolegicom knjižničarkom Marijom Buha obavijestit ćemo vas i pozvati vaše čitatelje na ugodno druženje uz stihove. Također, planiram i promociju u jednako iznimnoj „Hrvatskoj knjižnici i čitaonici Pleternica”, i možda meni najdražu promociju s učenicima i kolegama u OŠ fra Kaje Adžića Pleternica.
Koji su vaši planovi? Planirate li nastaviti s pisanjem i možda stvoriti još interaktivnih knjiga?
„Feniksova pjesma” sadrži 40 pjesama, 40 pitanja i 40 ideja za crtanje fraktalnih crteža. Zašto 40? U prosincu punim 40 godina. Osoba sam koja ne voli materijalne poklone. Najljepši poklon koji sam dobila u životu bila je pjesma koju mi je napisao poznanik, inače vrlo talentiran za pisanje. U njoj je opisao mene, ali i jedan vrlo turbulentan period moga života. Danas sam osoba koju nitko ne bi povezao s osobom u pjesmi što je rezultat velikog rada na sebi, ali i odrastanja. U ovih 40 pjesama, koje su nastajale tijekom prethodnih 20-ak godina, opisani su ljudi, događaji i emocije koji su nekako obilježili moj život i mene. U njima sam rekla sve što sam željela, tako da sljedeća knjiga ide kada skupim novih 50 pjesama. Nastavljam s pisanjem za službenu stranicu škole u rubrici „Promišljanja”.
Kako se vaš rad kao recenzentice zbirke poezije „Miris dunja” Zdenka Dundovića odrazio na vaše vlastito pisanje?
Dundo je osoba koja se usudi drugačije. Piše jako puno i ima stalnu motivaciju za pisanjem. Ne brinu ga kritike mase, cijeni profesionalno mišljenje nekolicine, a svoj je i najžešći i najblaži kritičar. Za razliku od mene, kojoj je za pisanje potrebna snažna emocija, Dundo u svemu vidi temu i doista je u stanju smisliti stihove u trenutku. U pjesmama se igra riječima poput djeteta što je vrlo neobično za čovjeka njegovog profesionalnog profila. Biti recenzentica i autorica dvije su potpuno suprotne strane. Kao recenzent prikazuješ nečiji rad, pokušavaš pojmiti što je pisac htio reći, dakle pišeš nepristrano, objektivno i profesionalno, a kao autor stavljaš sebe, emociju, razmišljanje i svoj rad na raspolaganje publici i struci. Pratim Dundinu kreativnu priču od početka i moram reći kako se poprilično izbrusio u zanatu. Veselim se novim suradnjama!
Što biste poručili osobama koje se bore s mentalnim zdravljem i traže načine za emocionalno osnaživanje?
Podijelite svoje osjećaje s prijateljem, članom obitelji ili terapeutom. Pišite dnevnik razmišljanja. Redovito vježbajte i boravite u prirodi kako biste poboljšali raspoloženje i smanjili stres. Našice su najljepši zeleni grad u Hrvatskoj, iskoristite potencijale koji vam se nude. Meditirajte, opustite se, postavite si malene, dostižne ciljeve kojima ćete povećati osjećaj postignuća. Pronađite aktivnosti koje vas ispunjavaju i raduju. Usudite se biti VI, i što je najvažnije nemojte se sramiti potražiti stručnu pomoć! Budite najbolja verzija sebe i usudite se drugačije!
I na kraju valja izdvojiti kako su promocije knjige planirane za rujan u Našicama i za listopad u Pleternici, a čitatelji će imati priliku upoznati autoricu i njezino djelo u „dvije najljepše gradske knjižnice u ovom dijelu Hrvatske”, kako Ivana kaže. „Feniksova pjesma” nije samo zbirka poezije, već poziv čitateljima da postanu suautori, da razmišljaju, stvaraju i, prije svega, da se usude biti drugačiji.