U Društvenom domu „Stjepan Pintarić“ u Velimirovcu jučer je obilježena 70. obljetnica Udruge slijepih Našice. Udruga je osnovana 6. studenoga 1955. godine i jedna je od najstarijih udruga na području šire regije koja kontinuirano brine o poboljšanju kvalitete života osoba s oštećenjem vida. Danas okuplja pedesetak članova s područja Našica, Donjeg Miholjca, Valpova, Belišća te općina Donja Motičina, Đurđenovac, Feričanci i Podgorač. Prosječna životna dob članova iznosi 65,5 godina, a mreža podrške Udruge obuhvaća svakodnevnu pomoć u ostvarivanju prava, administrativnim poslovima te organiziranje aktivnosti koje jačaju socijalnu uključenost i samostalnost članova.
Obilježavanje obljetnice okupilo je članove Udruge, suradnike, volontere, predstavnike Hrvatskog saveza slijepih te predstavnike Grada Našica i Osječko-baranjske županije.
Predsjednica Udruge slijepih Našice Tatjana Bela osvrnula se na značenje jubileja za članove i zajednicu, naglašavajući kako je važno da obljetnica bude obilježena u ozračju zajedništva, a ne formalnosti.
„Povodom obilježavanja našeg 70. rođendana, koji se upravo održava 6. 11., pozvali smo sve naše suradnike, partnere i volontere – sve ljude koji su na bilo koji način obilježili ovih naših 70 godina. Jako nam je drago da smo jednom mogli upriličiti događaj koji nije vezan uz edukacije ili formalne sastanke. Došli smo se opustiti, biti zajedno i podijeliti zaista jedno lijepo razdoblje,sedamdeset godina našeg djelovanja, na dostojanstven način.”
Izvršna direktorica Hrvatskog saveza slijepih Andreja Veljača istaknula je kako je 70 godina djelovanja Udruge važan dokaz njezine uloge u životu zajednice, ali i primjer kako se kontinuirani rad i predanost mogu vidjeti u kvaliteti odnosa i podrške članovima.
„Meni je velika čast i zadovoljstvo da sam danas ovdje s njima kako bismo obilježili 70 godina kontinuiranog rada. Mi kao Savez okupljamo 26 temeljnih udruga članica i pokrivamo područje cijele Republike Hrvatske. Moram reći da je Tatjana jedna svjetla točka i jedan korak naprijed, jer je prepoznala sve ono što udruga u vremenu tranzicije civilnog društva, i svega što se zapravo događa, može učiniti kako bi se poboljšala kvaliteta života članova. Prvenstveno ću istaknuti uslugu videćeg pratitelja, najvažniju socijalnu uslugu za slijepe osobe u Hrvatskoj. Drugo, prepoznala je značaj projektnog financiranja, što mnoge udruge nisu uspjele na vrijeme osvijestiti. Ona vrijedno radi sa svojim timom, ali uvijek kažem: možete biti odlični, ali ako nemate dobrog lidera koji je primjer ostalima, onda to ne funkcionira. Kod Tatjane se vidi da sve radi sa srcem i dušom i da je potpuno posvećena tome. Kad mi kaže da se 90 posto članstva odazvalo aktivnostima, to jasno govori koliko je Udruga bitna, kao mjesto gdje se ljudi osjećaju sigurno i gdje znaju da će dobiti pomoć i podršku.
Kad govorimo o inkluziji, prepreka ima puno. Iskreno, kao društvo imamo još dosta sazrijevanja i osvještavanja pred sobom, ali mislim da smo na dobrom putu. Usluga videćeg pratitelja veliki je iskorak. Ima prostora za unapređenje, ali nikada nismo imali sustavnu podršku na toj razini. Uz to, udruge su dobile mogućnost institucionalne podrške i temeljno financiranje, što je velika stvar – i Našice su među njima. Potrebno je još raditi na tome da naši stariji članovi koji su smješteni u domove za starije ne izgube pravo na uslugu videćeg pratitelja. To je, po meni, vrlo diskriminatorno, jer domovi često nemaju educirane osobe koje bi mogle pružiti tu podršku. Neću puno govoriti o obrazovanju, ali ono je ključno da bi se mladi pripremili za tržište rada i za socijalnu uključenost.
A što se tiče inkluzije, uvijek kažem: tko me isključio da bi me trebalo uključiti? Mislim da se s jedne strane trebamo truditi biti što samostalniji, a s druge strane moramo raditi na pristupačnosti okruženja. Ali ono najvažnije je da educiramo i informiramo ljude među kojima živimo. Kada se razumiju naše mogućnosti i ograničenja, onda će i tretman biti ravnopravniji.
Ne možemo biti „skroz ravnopravni”, jer jednostavno nismo isti – vi mene vidite, ja vas ne vidim, ali svejedno možemo normalno razgovarati. Svaki čovjek nosi svoje. Zato ne želimo biti obilježeni samo kao slijepe osobe, nego kao ljudi – žene i muškarci koji hodaju, rade, kuhaju, smiju se, žive. Za mene je diskriminacija i kada me netko podcjenjuje i kada me netko precjenjuje. Niti sam superheroj, niti sam nesposobna. Samo sam čovjek.” – zaključila je Veljača.
Gradonačelnik Našica Krešimir Kašuba naglasio je dugogodišnju povezanost Udruge i Grada.
„Udruga slijepih Našice osnovana je upravo na današnji dan 1955. godine i ona je prepoznatljiv, neraskidiv dio našega grada. Grad Našice nastoji i nastavit će nastojati podizati kvalitetu života osoba s oštećenjem vida, bilo kroz infrastrukturne prilagodbe, bilo kroz podršku programima i radu Udruge. Suradnja s predsjednicom Udruge je izvrsna, poznajemo se još iz školskih dana i siguran sam da ćemo u tom smjeru nastaviti i ubuduće. Želim vam puno uspjeha u radu i da tako nastavite dalje.” – izjavio je Kašuba.
U ime Osječko-baranjske županije okupljenima se obratio dožupan Josip Miletić.
„Prenosim vam tople pozdrave naše županice i čestitam vam ovu veliku obljetnicu. Puno je toga učinjeno u prethodnom razdoblju, od aktivnosti do druženja, ali najvažnije je ono što udruga znači ljudima. Čestitam i predsjednici na energiji, volji i ljubavi koju ulaže u rad Udruge. Podrška Županije bit će i dalje čvrsta – moralna, programska i financijska. Uvjeren sam u nastavak dobre suradnje i razvijanje podrške osobama s oštećenjem vida u narednom razdoblju.” – rekao je, između ostalog, Miletić.
Nakon čestitki, druženje se nastavilo u prostoru doma, gdje su se članovi, gosti i suradnici zadržali u razgovoru, razmjeni uspomena i upoznavanju novih članova Udruge, dok je za glazbenu pratnju i raspoloženje tijekom večeri bio zadužen tamburaški sastav Pet tambura. A galeriju fotografija možete pronaći na ovoj poveznici.