Svjetski dan močvarnih staništa obilježava se 2. veljače još od 1971. godine, s ciljem upoznavanja javnosti s važnošću očuvanja močvarnih područja. Ovogodišnja tema usmjerena je na povezanost čovjeka i prirode te naglašava ulogu tradicionalnih znanja i običaja lokalnih zajednica u očuvanju ovih vrijednih ekosustava.
Međunarodni okvir za zaštitu močvarnih staništa čini Konvencija o močvarama od međunarodnog značaja, osobito kao staništima ptica močvarica (Ramsarska konvencija), donesena radi očuvanja područja presudnih za opstanak brojnih biljnih i životinjskih vrsta.
Močvarna staništa su među biološki najbogatijim područjima i obuhvaćaju tršćake, tresetišta, poplavne travnjake i šume, aluvijalne nizine, rijeke s njihovim rukavcima i mrtvicama, jezera, obalne slane močvare, ali i doprirodna i umjetno stvorena staništa poput ribnjaka i solana. Procjenjuje se da kopnene močvare danas zauzimaju oko 12,1 milijuna km², što čini približno 6 % kopnene površine Zemlje.
U njima obitava raznolik svijet biljaka i životinja, od sitnih organizama i kukaca do riba, ptica, školjaka i drveća, koji zajedno tvore iznimno produktivan i dinamičan ekosustav. Također imaju važnu ulogu u životu ljudi jer osiguravaju očuvanje bioraznolikosti, opskrbu vodom i ublažavanje poplava. Ujedno, ovi ekosustavi imaju iznimno važnu ulogu u regulaciji klime te sadrže oko 12 % ukupnih globalnih zaliha ugljika pri čemu se najveći dio tog ugljika nalazi u tresetištima.
Močvarna područja su čuvari pitke vode jer pohranjuju najveći dio slatke vode na Zemlji koju ujedno i pročišćavaju, a osim toga su i prirodni prijelaz između trajnih vodenih površina i različitih kopnenih staništa te kao takve prirodne, a ponegdje i umjetno stvorene retencije, mogu prihvatiti velike količine vode, spriječiti poplave ljudskih naselja te obraniti gradove i sela od visokih vodostaja.
Nažalost, u proteklih 50 godina više od 30% svjetskih močvarnih staništa uništeno je ljudskim djelovanjem, no možemo reći kako je njihov značaj ipak prepoznat te se ulažu sve veći napori s ciljem obnove isušenih i uništenih močvarnih staništa.
U Hrvatskoj, zemlji bogatoj močvarnim staništima koja su jedna od naših najvrjednijih prirodnih bogatstava, evidentirano je gotovo 3.900 lokaliteta koji se mogu izdvojiti kao cjelovite močvarne cjeline te 11 velikih močvarnih kompleksa ukupne površine veće od 800.000 hektara. Većina se nalazi u poplavnim nizinama velikih rijeka, a pet područja ima međunarodni značaj prema Ramsarskoj konvenciji: Kopački rit, Lonjsko i Mokro polje, donji tok Neretve, ribnjaci Crna mlaka te Vransko jezero kod Biograda.
Velik dio ovih močvarnih područja već je obuhvaćen ekološkom mrežom Natura 2000, dok su neki od njih uključeni i u nacionalni sustav zaštićenih područja, najčešće kao posebni rezervati ili parkovi prirode, primjerice Lonjsko polje, Kopački rit i dijelovi delte Neretve. Ova kombinacija europske i nacionalne zaštite dodatno osigurava njihovo dugoročno očuvanje i održivo upravljanje.
Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije provodi i priprema projekte i inicijative usmjerene na očuvanje i obnovu močvarnih staništa, uključujući uklanjanje barijera u vodotocima, povezivanje prirodnih tokova rijeka, omogućavanje prirodnog plavljenja isušenih aluvijalnih nizina s travnjacima i šumama te obnovu cretnih i travnjačkih močvarnih staništa. Takvim se mjerama ne samo štiti bioraznolikost, već se i povećava otpornost okoliša na klimatske promjene.
Obilježavanje Svjetskog dana močvarnih staništa služi kao podsjetnik na važnost ovih osjetljivih ekosustava i potrebu njihova dugoročnog očuvanja, utemeljenog na očuvanju prirodne ravnoteže i znanjima proizašlima iz dugotrajnog suživota čovjeka i močvara.
Izvor: Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije